Marketing
22C Čuvaj se prvih mjesta Lk 14, 2.7-14
Isus nije zazirao svratiti kod bilo koga, kako kod javnih grešnika, tako i kod farizeja. Ne odbacuje nikog, ali se nikom ne susteže re i rije i istine. Ne prilagođuje se okolini, nego okolinu prilagođuje sebi. Ne podilazi, niti prešu uje. Svaki doma in koji ga prima u goste na koncu osjeti da je zapravo Isus doma in, a doma in da je gost.
U ovom evanđelju, rekli bi smo, Isus je gotovo nepristojan. Pozvan je u goste, a najprije održava lekciju ostalim uzvanicima, pa onda i doma inu. “Kada te tko pozove na svadbu, ne sjedaj na prvo mjesto...” “Kad priređuješ objed ili ve eru, ne pozivaj samo svojih prijatelja...”
Dva su to bisera Isusova nauka, koja nalazimo po svud u evanđelju. Prvi je pouka o poniznosti, drugi o ljubavi prema bližnjima.
Ovaj primjer rasvijetljuje i odgovara na pitanje: zašto biti ponizan? Poniznost nije tek pridodana vrlina u enika Kristova, izraz njegove pobožnosti. Nego je i sasvim racionalno utemeljena. Spada u op e ljudski bon-ton. Biti ponizan, zna i biti realan, zauzimati mjesto koje ti stvarno pripada.
Ako sjedaš na prvo mjesto, ti si u iluziji da doista nema pozvanijeg od tebe za takvo mjesto. Na prvo mjesto sjedamo uvijek kad želimo imati samo mi pravo, kad smo isklju ivi i netolerantni, nepopustljivi, zaljubljeni u vlastito iskustvo i znanje. Kad druge doživljavamo kao svoje u enike, i sluge, kao one koji su ljestve mog uspona. Kad smo presigurni, samouvjereni. Drugim rije ima: samodopadno bezosje ajni.
No da je takav stav, ne samo nekrš anski, nego da je i nerazuman brzo e nas život pou iti. Ova prispodoba to krasno opisuje. Kakva neugodnost kad spoznaš da postoji ve i, pametniji, ljepši, pa i pobožniji (to je ono kad mislimo da smo prvaci pobožnosti). A tada e te tvoja oholost smjestiti na zadnje mjesto, koje ti zbog oholosti pripada. Naime, ugled ovjek nikad sebi ne daje, to mu daju drugi. Drugi nas podižu samo ako smo na realnom polazištu, na poniznom tlu. Ako netko živi u oblacima, ne može gore, ve mora pasti na zemlju da po ne njegov uspon.
(pr. ona baja koja drži nebo...)
Ipak, treba paziti da bez interesa budemo ponizni. Ne kalkulirati u smislu: e, ja u sada se malo u initi poniznim, da bi drugi nagradili moju poniznost. To je licemjerna poniznost. Takav ovjek u stvari ne misli iskreno da mu pripada zadnje mjesto, nego ga zauzima da bi se uz pomo njega do epa prvog, za koje je u sebi uvjeren da je njegovo.
Drugi dio evanđelja, ima veza s prvim, utoliko što želi da u ugoš ivanju budemo bezinteresni. Da ne pozivamo samo da bi smo i mi bili pozvani. Jer izvorni smisao ugoš ivanja jest darivanje. Ne o ekivanje zahvalnosti i uzvrata. Gdje smo mi od toga?
Dosljedno, naše krš anstvo se najviše o ituje u tom da “sipamo u šuplju ba vu”. Da se dajemo tamo gdje nema uspjeha, ni nagrade. Davati kako onima koji ti ne e uzvratiti, tako i onima kojima daju i ne eš imati nikakvu nutarnju duhovnu utjehu, odnosno glas Božji da si to baš njemu u inio. Jer ako daješ kalkuliraju i da e te Bog zbog toga nagraditi, ti ne daješ bez interesa. Daji ne o ekuju i ni od ljudi ni od Boga nagradu - tako daju i Bog e te nagraditi.
Post je objavljen 01.09.2019. u 14:10 sati.