I dok bijelu prazninu monitora polako ispunjavaju plava slova, obilje valova donosi oblake kroz noć i kišu, da bih na pola puta zastala kao srna na livadi između lovaca koji su joj na tragu, nemoćna dignuti pogled i nastavila bijeg prema dubokoj šumi podzemnog oceana.
Tiša od spominjanja tvog imena, spremna na taj udisaj kišnog zraka, zaranjam u samozatajnost i nestajem.
Plava slova su ispunila bijelu prazninu ovog monitora, a na tebe se više ne oslanja moja duša.
Zaronila sam i ne slušam više kako dišeš, jer mjesec ne ispunjava svojim sablasnim svjetlom tvoje oči.
napisano: 27.04.2005. u 6:53h | na portalu iskrica-weblog iz 1. zbirke "SJENA DUŠE"
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 978-953-7673-60-4. Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.