Dok bacam žbuku na zid
Na um mi pada Michelangelo
I ostali renesansni freskaši
Moram se pokloniti toj volji upornosti
Tom neprekidnom radu žilavosti
Iako me cinquecento
Više ne uzbuđuje
Dok bacam žbuku
Širim nosnice
Uvlačim miris morta
Prisjećam se djetinjstva
Skrivali smo se po
Zakutcima zgrada u izgradnji
U mraku prigušivali zadihanost
Udisali vonj znojavih zidova
Katkad pomiješan sa znojem
Radničke mandure
Ovješene postrance
Dok bacam žbuku
Prizivam u sjećanje vrijeme
Kada se gradila ova kuća
Kada je sve bilo novo i nedovršeno
(A nedovršeno je i navazda ostalo)
Uviđam koliko je života ovuda prošlo
Koliko je radnji poduzeto da bi se u ovoj kući
Živjelo jelo udisalo pjevalo pilo patilo
Sjećanjem mi kao paradna povorka defiliraju
Svi oni rodbina prijatelji kumovi kume
Nesuđene žene djeca susjedi
Radni kolege kulturni radnici poznanici
Većina njih već je provarena u probavnom traktu
Neuništive Prirode
Dok bacam žbuku podsmjehujem se Bellowljevom Herzogu
zbrisao je u Yorkširska brda i ondje dijelio hranu s poljskim miševima
Pisao je pisma i živima i mrtvim te na kraju
Lakirao veliki koncertni klavir u zeleno
(Valjda da se stopi s krajolikom)
I razmišljam o Bellowu nije bio isuviše pametan
Iako se može steći krivi dojam jer raskošno je pisao
Naime pet puta se ženio taj dasa
Pet puta pa uništa
Dok bacam žbuku razmišljam o Marku Aureliju
Neki predak izabere parcelu u krajoliku podigne kuću
Potom potomci stoljećima tavore ondje kako znaju i umiju
Dok bacam žbuku razmišljam
Nemaš mnogo izbora ili ćeš se kompletno samoizgraditi
Ili ćeš sažgati svoju pobunu i prestati pišati po grobovima predaka
Odati im dužno poštovanje zapaliti svijeću
Na način starih rRmljana
Dok bacam žbuku misao mi podmuklo odlaze dDalmatincima
Ti ljudi drugačije gledaju na baštinu
“Ovo su trudi dide mog”uklesao je jedan ponad ulaza
U obnovljenu staru bračku kuću
Drugi je ponad kamene klupe mlinice u zaleđu Šibenika
Uklesao “Ovdje od 1925 do 1988 sjedio taj i taj”
No lako je biti zaljubljen
U dalmatinski krajolik i more
Teško je biti zaljubljen u ovo zelenilo
U težak vlažan zrak
U ovu masnu ilovaču i lapor i brda što klize
U ove slinave magle
U ovo poljsko cvijeće što gdjekad zaudara
Na septičku jamu
Brnistre smilje bosilje i ružmarin
Bajami iznikli na crljenici
Mirišu optimizmom
I podmirisom hedonizma
Što doseže iz Epikurejeva vrta
Vjetar s golih planina raščistio je zrak
Bonaca je i ja u svitanje isplovljavam da izvučem
Sinoć bačeni parangal
Ali ovo ovdje to je naše brdo naš voćnjak naša hiža
Naša brajda izabela i direktor
Naša kazna i pokora
Dok bacam žbuku na um mi padaju stokove riječi
Ako si koristan drugima koristan si i sebi
Dok bacam žbuku u um mi se ušetavaju svi oni osamljenici
Što u divljini vlastitim rukama podižu brvnare holandske kuće
Dokumentiraju izgradnju korak po korak
Pa okače svoje postignuće na YouTube
Neki pred sebe stavljaju izazov
Krenu od nule
Izrade prvo osnovne prahistorijske alatke
I ne staju dok kuća nije pod krovom od šindre
A u kaminu gori vatra
Imati vlastitu jazbinu
To je po rođenju tvoje
Zemaljsko pravo
Naravno ukoliko si spreman
Zasući rukave
Dok bacam žbuku u visini pijuće jasreb škanjac
Dok bacam žbuku čujem šum vjetra u krošnjama drveća
Dok bacam žbuku oko mene zuje komarci
Dok bacam žbuku dotrajalo stablo ruši se u šumi
Dok bacam žbuku djetlić dubi deblo
Dok bacam žbuku prhut seničkinih krila iznad moje glave
Dok bacam žbuku kokotiček se javlja u podne
Dok bacam žbuku krvavo crveni dren šušne u travu
Dok bacam žbuku u glavi ponavljam uzlove
omču osmicu dvostruku osmicu bowline
Dok bacam žbuku
Planiram buduća putovanja
Premužićeva staza kajakom do Crnog mora
Via Dinarica
Dok bacam žbuku
Post je objavljen 30.08.2019. u 14:41 sati.