pjesmo
klikćeš u meni kao predaja
u zapešću dlanova
oblikuješ savitljivi plastelin
strpljiva poput anđela
dahom si mi bliska
razdijeljena
na lice i naličje sudbine
tik pred svitanje
srna tajanstveno lomi grančice
kada lovac vođen zlom stoji nasuprot
lampa svjetla ne izgara
ako je studen neustrašiva utoliko
da košuljicu topline cijepa
pjesmo
moja si svojina
sunčana si naranča
cijediš se zrelo
u svakom ljetnom povečerju
cijeli suncostaj
treperi I zrcali se
na našoj ljubaznoj predaji
pogledaj
duša mi je proljeće
razmažena prijaznošću
da baš tebe volim
dopusti da te otpjevam
pjesmo moja
u satenskoj tišini
još uvijek snivam
glasne suncokrete