26. 11. 1988 smo u Konoba Lanterna u Metkoviću slavili vjenčanje... bili smo tamo na ručku... probudila se sjećanja...
U spirali vremena čekah skitnicu,
ludu trenutka,
kralja bez
krune.
Tebe usječenog u pamćenje,
uklesanog u sjećanje.
Susret i rastanak pod suncem.
U plavim daljinama nagnuće sudbine,
u načelu vremena ritam
vjerovanja.
U tvojim očima san i obećanje.
Pamtim.
Voda je dolazila iz zemlje,
u zraku oganj ljeta
i naslućujuća peta esencija.
Zbrajah
godine.
U vjetru osluškivah glas Salomona,
odgovarah srcem zaručnice,
zavoljeh miris smirne,
oazu Judejske pustinje
i grozdove njene.
Sanjah kuću od cedra
i svodovlje od čempresa.
Razgovarah sa srnama i košutama,
zaklinjah mjesečinu
za blagost njegova sna.
Bio si strast,
bila sam žudnja
dosanjane budućnosti.
Dijana Jelčić... "Nestvarno stvarni" Klub snova, Zagreb 2014