Bijah…Njezina tuga,sreća.. Suza bez glasa .. I neznam koja nas je sila povezala,koja nebeska spona nas je taknula.. Neopisivo nas za vječnost vezala.. Tebe sa dušom mojom .. Ali ta daljina ,neko drugo vrijeme.. Odlazak a tako sam ju htio pored sebe.. Nju moju najdražu malenu.. Moju srž opstanka. Moju ljubav ,moj smisao.. Moj osmijeh ,moje buđenje i sav moj san.. Zašto te sretoh ,da željan te ostah.. Moja zabranjena,sva moja samotna prokletsva.. Poželim a opet se slomim…. Odlazim sa tobom i tebi se snovima vračam.. A tako bih volio da slušam tvoj šapat, Da te kriomice gledam dok osmijehom uljepšavaš moj dan. Nedostaješ… Nedostaješ…. Neopisivo
Post je objavljen 29.08.2019. u 20:52 sati.