Da sam barem boja koju razmazuješ po platnu.
Ili možda kist ... što u tvojoj ruci stoji umišljeno kao da je egoist.
Da sam barem pastela što hvata sjenu s tvoga tijela.
Tempera što se miješa s prahom pa da postanem slika nacrtana jednim dahom.
Da sam akvarel od kojega stvaraš svoj privatni bordel.
Možda gvaš ... pa da mi se podaš, u noći koja nema srama.