Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/dinajina-sjecanja

Marketing

Nježna je moć pamćenja...







Umjesto padajućih zvijezda jednom sam promatrala kako se sunce igra sa kristalom… pri treptajima oka je kristal mijenjao oblike, a uvijek je bio isti… srce je mijenjalo ritam… osjetih ljepotu te igre svjetlosti i sjene i spoznah, zrcaljanje te ljepote se događa u meni…
Kristali su oduvijek tu, puno, puno prije nas… izrastajući iz kosmičke ljubavi odašiljali su u svijet svoju ljubav.
U kristalnoj rešetki naše svijesti se prelama svjetlost… slijeva u paletu boja naših misaono- osjećajnih slika… ovjekovječuje trenutke u galeriji pamćenja… pretače ih u klijetke srca… tu, u riznici emocionalnih sjećanja su pohranjeni kristali koji u sebi kriju svjetlost prohujalog vremena…





Na našem prozoru stoji secesiska lampa s kristalnim širmom, kristalna vaza ispunjena porcelanskim jabukama… djelić prošlosti mojih praotaca u sebi krije uspomene… svaka jabuka mi priča drugačiju priču… razbuktava sjećanje na vrijeme u kojem je kupljena… pored vaze stoji slon… reprodukcija Dalieva uratka… donešena iz dalekog grada na sjeveru Španije… bili smo u Figuerasu… u njegovom muzeju…

"Treba vidjeti, razumjeti i osjetiti njegovo djelo. Dalijev način, bez obzira na raspon stilova od onog bliskog impresionizmu, nadrealizmu, psihoanalizi, znanstveno metafizičkoj i organskoj spoznaji, sve do duboko religioznog simbolizma, uvijek je temelj snažnoj imaginaciji, uvijek je osnova našeg i njegovog iracionalnog poetizma."... sjetih se pročitanog

Promatrajući njegovo djelo osjetimo da je ono podsvjesno u nama uvijek snažnije od svjesnog, čisto razumskog... kritičari i vrednovatelji njegovih djela tvrde... iako je imao viziju, ona nikad nije ostvarena po zadanom obrascu, uvijek su njegove slike na kraju bile iznenađenja za nas, ali kako umjetnik reče i za njega samog.

Salvatore Dali je naglašavao, dok promatramo neku sliku trebali bi se zapitati:

„Što ovo predstavlja?“

Bez tog pitanja, golo estetsko divljenje ne predstavlja baš ništa...

Promatram malenog slona u atmosferi našega doma… na njegovim leđima je bezvremenska piramida… Platonija u kojoj postoji samo ovaj trenutak…

Na radnom stolu znamenje sreće, bog Kairosa, bog Ganesh i šoljica prve jutarnje kave… ovo je trenutak u kojem se budim i šapućem...

Nježna je moć pamćenja.

Dijana Jelčić




Post je objavljen 27.08.2019. u 06:26 sati.