Poznata je legenda iz života sv. Augustina (r. 354. g.),
(kada je htio napisati knjigu o Bogu, a to mu nikako
nije polazilo za rukom), u kojoj se kaže da je jednom
usnuo da šeta uz more te je zapazio jednog dječaka
kako se igra uz obalu na morskom žalu.
Dječak je prelijevao morsku vodu školjkom u
jednu rupu u kamenu. Na pitanje sv. Augustina,
što radi, dječak je odgovorio: "Prelijevam more
u ovu rupicu". Augustin će njemu: "To ti neće uspjeti.
To je nemoguće". Onda mu je dječak odgovorio:
"Prije ću ja preliti more u ovu rupicu, nego ćeš ti
otkriti tajnu Presvetoga Trojstva".
Tada su mu se otvorile oči jer je svojim ograničenim
razumom pokušavao nemoguće - razumjeti tajnu
Presvetog trojstva. Ta zgoda iz života sv. Augustina
jasno nam daje na znanje, da je Bog duboka tajna.
On nije nikakav predmet kojeg bismo mogli utvrditi
kao i druge predmete. Njega nema na način kao što
ima stvari ili ljudi na svijetu. Biblija ga naziva skrivenim
Bogom (usp. Iz 45,15), koji prebiva u svjetlu nedostupnu
(usp.1 Tim 6,16).
Mi kao prolazna bića ne možemo nikada razumom
obuhvatiti njega, beskonačnoga i svega drukčijega.
"Znanje to odveć mi je čudesno, previsoko da bih ga
dokučio" (Ps 139,6). Sve što mi možemo kazati o
Božjoj tajni, to su samo slike i usporedbe.
Po njima samo izdaleka dotičemo tajnu Boga.
Tu vrijedi riječ apostola Pavla: "Doista, sada gledamo
kroza zrcalo, u zagonetki…"(1 Kor 13,12). "Zrcalo" i
"poredba" znače: naše slike i pojmovi mogu svakako
izreći "nešto" o Bogu. Također Isus govori u poredbama
i koristi svakidašnje događaje, da bi nam približio Božje
djelovanje ljudima.
Mi ne možemo govoriti o Bogu drukčije nego govorom svijeta.
(prilagođeni tekst iz više izvora)
Post je objavljen 25.08.2019. u 22:30 sati.