Knjiga od 300 stranica. Nakon 3, već znaš tko će koga ševiti. A onda to čekaš sljedećih sto. I to na tako djetinji način. On se čudi da što ona vidi na njemu, a ona se čudi da što on vidi na njoj. Plus, tisuću puta čitamo kako je on snažan ko bik, veliki ratnik koji je prošao neljudske torure po logorima, sav prepun ožiljaka kojih se srami. Ali dobar ko kruh i nježan ko putar. Ali nikako da skuži što ona vidi na njemu.
A ona, naravno, manekenka, najljepša žena svijeta. A nije laka, dapače, djevica je, ajme djevica! I nije umišljena i uobražena kao sve lijepe žene, ne, ona je sasvim normalna. Ali nikako da skuži što on vidi na njoj.
I tako, 100 stanica nikako da se skuže. I samo svaki sam sa sobom razgovara "a što ako....", " a nije valjda...", "a ovo" i "a ono"..... Ajme dosta više! Da svi ljudi toliko raz,išljaju ko njih dvoje, još bi čovječanstvo bilo bez kotača i vatre.
Tamo na 150. stranici se konačno poševe. Jel' treba reći da se tako nikada nitko nije poševio u povijesti čovječanstva? Nitko. NIkada.
"Na plahti je bilo i malo krvi", tiho je rekao. "I očistio sam malo sa sebe i tebe. Mrzim pomisao da sam te ozlijedio. Učionio bi sve samo da te poštedim tog bola."
Eto, toliko je taj ratnik nježan i pažljiv.
Suze liju moje plave oči.
A koliko je on u nju zaljubljen, u njezinu dušu, osobnost i karakter, evo:
"Tek kad je zaposlenik napustio sobu, pustila je ogrtač da sklizne s nje, a Swanny se umalo ugušio vlastitim jezikom. Ako mu je njezina sinoćnja odjevna kombinacija priuštila erekciju nad erekcijama, zbog ove se osjećao kao da među nogama ima ciglu. Hvala Bogu pa je na sebi imao traperice, iako su ga bolno stezale, jer da je navukao samo bokserice, kurac bi mu sada iskočio iz prokletih gaća."
Eto, što ti je ljubav.
Na 164. stranici, ja odustajem.
Zbogom, Majo.
Post je objavljen 25.08.2019. u 22:20 sati.