Alea iacta est.
Rubicon je prekoračen.
Gledao sam upravo rušenje posljednjeg mosta. Nema povratka, nema niti smjernice za unatrag. A u smijeru naprijed je budućnost, život, kao nepoznanica, tek naslučivana, poželjna, zamišljena, kombinatorika mogućih i nemogućih ostvarenja, a smjer unatrag, također, bez putokaza.
Prošlost, zaborav i ponešto sjećanja, uz više žaljenja radi neuspješnosti nego radovanja nakon uspješnosti, sa zaključkom: moglo se i bolje!
XX
Sve bijaše jedno trajanje, sa više vremenskih odsječaka, sljedstvenom vrpcom nizanih u logičan slijed graničnikom početka i svršetka.
Čovjek je uistinu toliko dugo jak, koliko ego može prosuđivati koliko je slab.
Na zemlji vlada pomama za svima njenim dobrima.
Ljudi, sebičnjaci ljudski, svi međusobno isti,
I tako svrši na kraju, priča o zemaljskom raju.
Domoljubac, Zvonomir Tomac, neobjavljena crtica
Post je objavljen 25.08.2019. u 16:40 sati.