Stavi mi šal na ramena, a pred moju tamu stavi svjetlost svijeće bilo kojeg porijekla, mirisa ili boje, zagrli moju dušu svojom, da u večernjoj igri zlata i tišine ispišu tvoje ime slovima zlatne prašine pa uroni rukom u ruku, dotakni dlan prelomljenih linija te iz njih pročitaj sudbinu za ovu lijepu večer.
Kamo me vodi sutrašnji pravac kretanja dijametralno suprotan od svakodnevnog?
Moje lice u ogledalu polako skida masku ovog lijepog dana i presvlači se u lice duše, a iz ledene dubine moje tame opet lomim komad i na staklu vremena ispisujem gorku šifru tvog imena.
To staklo vremena više nema naš odraz, nema svoj komad neba, jer to je bilo sve što nam treba, a ja opet umirem pod staklima noći pred vratima raja sa željom, da me tvoj plavi pogled rafinirano osvaja.
I tako, dok se tama polako provlači prema mom balkonu, na oltaru noći zapalih svijeću, bilo koju, bez porijekla, mirisa ili boje, jer sve te boje su oduvijek bile – samo moje.
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN 978-953-7889-83-8 Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.