Nakon Lubenica sam stigao u također povijesni gradić Osor, koji je ustvari muzej na otvorenom, a ovako piše, dosta opširno o Osoru na hr.Wikipedia. Ovdje sam se i više zadržao jer ima puno toga za ponuditi, osim povijesti ima i dobrih ugost. objekata, okolnih plaža, kampova, najmova razne opreme. U Osoru se ljeti održavaju Osorske glazbene večeri i mnogi i zbog toga dolaze ovdje, a izgleda su stari narodi znali gdje je važno imati grad i kontrolu pomorskog prometa. Došao sam oko17h kako bih vidio okrenuti most i plovila koja prolaze (most se otvara za plovila u 9 i 17 sati, a za to vrijeme vozila ne mogu prijeći.) Vidio sam dosta veliku kolonu vozila koja je čekala na ponovo spajanje mosta sa obalom, očito nisu dobro čitali uputstva na prospektima i internetu.
Zanimljivo je gledati brodice kad prolaze kanalom, i posada i ljudi koji promatraju sa obale se pozdravljaju.
Ovome nije trebalo otvarati most.
Na kraju ulice se vidi dio broda koji prolazi.
Nastavljam šetnju osorskim kalama.
Ima i dosta zelenila.
Zvonik katedrale Marijina uznesenja iz 15. st. sagradio je krčki majstor Jakov Galeto 1575. g. i to je danas najveći crkveni zvonik na otočju.
Ostaci starih zidina. Danas je teško shvatiti nekadašnju veličinu ovog mjesta.
Na stijenama uz obližnje plaže na razini plime raste motar (matar, šćulac, petrovac), meni ukusan ukiseljen, a može se kušati i ovako.
Nakon povratka kući jedno od jela bilo je i ovakvo lagano varivo, koje može biti i prilog jačem jelu. Ovdje ima dosta maslin. ulja, ali može se staviti i neko drugo.
Pogled na danas neveliki Osor sa uspona na Osorščicu.
Odmor na terasi planin. doma Sv. Gaudent. Otoci Cres i Lošinj su bez zmija otrovnica, a prema legendi ove je otoke blagoslovio i tako zauvijek protjerao zmije otrovnice osorski biskup Sveti Gaudencije, a dok znanstvenici još uvijek ne otkriju razlog, vjerujmo legendi.
I dvije veće fotke da se bolje vidi.
A sad me pustite da malo hodam po pijesku u moru i nakon dolaska u dublje plivam.