Zapravo o odgoju djece ne znam ništa. Ali znam ponešto o odgoju pasa. I ovime nipošto, nipošto ne impliciram da je to isto.
Moj otac je uvijek prvi u čoporu, a pas je zadnji. Zapovjedni lanac je jasan, i svi članovi čopora moraju znati zapovijedati zadnjim članom čopora. Tako je to oduvijek bilo, od prvog lovačkog psa kojeg se sjećam preko desetak drugih što su se kroz vrijeme izmijenjali. Ljetne večeri, kao srednjoškolka, provodila sam šećući rotvajlera po gradu. Ljudi su u pravilu mijenjali stranu ceste. Vjerojatno bih i ja tako da danas u polumraku sretnem maloljetnicu sa velikom crnom sjenom kraj nogu. Tada sam mislila da ću tako privući pažnju nekog momka, očito i dan danas imam potpuno pogrešnu predodžbu o tome kako se to radi.
Uglavnom, koliko vidim, te su stvari vrlo jednostavne (odgoj pasa, ne odgoj momaka, o odgoju momaka znam manje nego o odgoju djece).
Dakle:
Dosljednost i pravednost. (ako nešto kažeš moraš to i provest, zato nikad ne reci ono što ne možeš provesti)
Kratke, jasne zapovijedi - najbolje znakovima rukom, ako ne ide drugačije, jer pas (nipošto dijete) ne gleda, onda riječ.
Kratke, jasne i primjerene nagrade/kazne. npr. keks (a ne vagon igračaka, pas ionako ne zna što bi s vagonom) / instant prekidanje neželjenog ponašanja (dakako psa nemojte posjesti na kauč)
A ljubav?, ljubav drži čist solidno četvrto mjesto. Ali može i bez nje. Možda čak bolje bez nje, veća vjerojatnost da će se prethodne stavke ispravno provesti.
Post je objavljen 22.08.2019. u 08:00 sati.