Marketing
Priča o zmaju koji je pojeo zlatnu ribicu, amaterska umjetnost
185X90 cm.
Godišnje okupljanje na Visokoj livadi najmoćnijih i najvažnijih stanovnika Svijeta Fantazije uvijek privlači veliku pozornost stanovnika našega svijeta. Bilo mi drago da mi je čarobnjak Čirilo Bum pravio društvo, jer sam znao da takve događaje smatra manje važnim od lanjskog snijega.
- Ljudi uopće ne razmišljaju o tome koliko su patnje i napora ti "najvažniji likovi" morali uložiti samo da bi bili primljeni u ovo "elitno društvo najpoznatijih osoba" Svijeta Fantazije. Ulazak u ovo društvo zahtijeva mnogo rada i novaca. Naravno, sada slijedi grčevita borba i strah da ne izgube svoju poziciju - govorio mi je stari čarobnjak dok smo, s jedne uzvisine, gledali najistaknutija bića Svijeta fantazije.
Bilo ih je raznih vrsta, gurali su se na Visokoj livadi, uživali u pogledima svjetine, bljeskanju fotoaparata, vješto zauzimajući poze pred kamerama, ističući svoju važnost.
Iznenada se tamo, iza drugog brda začuje, prvo tiho, pa sve glasnije, zvuk fanfara pa treperenje neba, što privuče pažnju gomile.
- Nikad ne znaš što se iza brda valja - sa smiješkom reče čarobnjak Čirilo Bum udobno smješten u korijenu starog stabla.
Prvo smo ugledali zlatne zvjezdice kako prskaju iznad brda, pa ogromna ticala i glavu nekakvoga stvorenja.
- To je zmaj Đuro - reče stari stari čarobnjak - pričao sam ti o njemu, dječače moj.
Sjetim se te priče - ide ovako:
Zmaj Đuro je bio poznat po svojoj spremnosti pomoći svakome, najviše je uživao pomagati ribarima da ulove što više ribe, vješto bi plivao i tjerao ribu u njihove mreže. Bio je dobar, kažu i pomalo naivan, pa nije čudo da je njegova popularnost bila velika. I zmaj Đuro je bio zadovoljan svojim životom. Jednom prilikom, po izjavi ribara, u njegovim ustima se, uz druge ribe, našla i zlatna ribica. Zlatna ribica je povikala:
- Ja sam zlatna ribica, pusti me, ispuniti ću ti tri želje!
Da li Đuro nije čuo taj povik, ili nije mario, ne zna se, već je jednostavno progutao što mu je u ustima bilo. Poslije se pojavljivao svakih nekoliko desetljeća, na raznim lokacijama, iza njega bi ostajala zrna zlata, njemu očigledno nepotrebna.
Dok je prolazio Visokom livadom u njegovoj sjeni su nestala sva velika i istaknuta bića, tek bi se mogle u mraku nazrijeti njihove oči pune strahopoštovanja, zavisti i jada. Prskajući zlato, zmaj Đuro je polako prolazio, možda i nesvjestan gdje se nalazi, zračeći velikim zadovoljstvom, kao i prije kada je lovio ribu.
Post je objavljen 20.08.2019. u 15:08 sati.