Marketing
Phantasm IV: Oblivion (1998)
Sve u svemu: 3 / 5 
Više o filmu: Imdb.com
Video
Pokušavajući protjerati Tall Mana nazad u pakao, Mike putuje kroz dimenzije i vrijeme kako bi saznao Tall Manovu povijest...
Phantasm IV vraća nam najvećeg pobjednika serijala - villaina Angusa Schrimma aka Tall Mana te protagoniste Reggieja i Mikea u njihovom svesrdnom pokušaju da zaustave pakao kojeg Tall Man prouzročuje. Ovaj prilično simpatičan serijal ima to svojstvo da unatoč brojnim manama, nelogičnostima, rupama i bedastoćama ostane privržen gledateljstvu odnosno obrnuto, da gledatelji ovim svim manama uvijek pokušavaju naći njegove vrline. Ovdje dobivamo sličan recept, no nešto drukčiju priču: Don Coscarelli shvatio je da, kako više nije previše omeđen produkcijskim kućama, da se može vratiti svojoj prvobitnoj ideji: da Phantasm serijal ustvari bude ozbiljan. Ili barem približno. Tako da se na neki način četvorka odmaknula od komedije i akcije te se više posvetila što je veće mogućoj jezi i stvaranju uznemirujuće atmosfere. Nije to lako postići jednom kada serijal ode u neozbiljnijem i light tonu, kao što je to recimo primjer Nightmare on Elm Street serijala. No, pohvaljujem stavku da je četvorka bliža originalnom konceptu, a ne moram ni pričati da ovdje ponovno možemo vidjeti ista glumačka lica. Phantasm IV ne bježi od koncepta serijala, no drugačije je narativan i to je ono što mi se oko njega dojmilo.
Na početku filma gledamo kratku retrospektivu svega što se događalo u posljednja tri nastavka, što nam dobro dođe kao podsjetnik, a zatim krećemo u radnju ovog filma: Mike je u limbu te putuje kroz dimenzije kako bi shvatio što točno može i na koji način spriječiti Tall Mana da jednom zauvijek nestanu njihove brige. Ovo je i dalje road trip nastavak, s brojnim povratcima u prošlost, halucinacijama, tripoidnim sekvencama te je splatteraj sveden na minimum, no i dalje je prisutan u onim pravim minornim količinama, koja je i bila prvotna namjera Phantasma. Nadalje, četvorka dakako ne baš uspješno krije svoje problematike, koje i nisu tako malobrojne: Reggie je, iako pozitivan i prilično simpatičan lik, ovdje napravljen dodatno "naporno" sa svojim pokušajima humora, brojnim ženama koje ga salijeću i uvrnutim izjavama te mi je on po prvi puta jasno izražen kao problem nastavka. Nadalje, posljednjih pola sata filma umjesto da bude vrhunac, pretvara se u još nebulozniji pokušaj da se Tall Manu stane na kraj, a pogotovo metode kojima se to može postići. Ono što je taj negativac radio u svim prošlim filmovima kao i ovdje, na tako jednostavan način nije mogao pokušati biti smaknut. Sekvence s putovanjima kroz vrijeme vrlo su simpatično i kreativno napravljene te su unijele određen dašak svježine serijalu.
Dok je opet dobro što Phantasm IV radi kojekakve izmjene i nastojanja da se serijal malo renovira, toliko je dobro što je uslijedila duuuga stanka, sve dok nismo dobili i petu instalaciju, čak iz 2016. godine. O njoj će nešto kasnije biti riječi.
Post je objavljen 29.08.2019. u 13:48 sati.