Zar je moguće ako nije na internetu nije se dogodilo. Tu je puno ???!!!.. Ima li to uopće smisla.
Ja nisam jedna od tih. Volim svoju privatnost, sve treba imati svoju mjeru. Meni je život izvan tih okvira, sasvim normalno sa svim malim ali jedinstveno jednostavnim i lijepim detaljima koji mi začinjaju životne trenutke iz dana u dan.
Moj život je moj, mislim da su ljudi shvatili ili uzeli drugu poantu postojanja vanjskog svijeta kao i raznih mreža.
Nisi ništa bolji zbog toga već samo transparentniji dakle čemu to ili gdje sve to vodi.
Izgleda kao neko vječito natjecanje s vremenom, gdje nitko ne pobjeđuje već se samo trpaju i nameću razno razne stvari.
Puno puta se pitam do koje krajnosti to sve ide, pogotovo kad se djecu eksponira takvoj javnosti. Svatko zna za sebe
ali djecu štiti treba a oni će svejedno kasnije odlučiti hoće li ili ne pristupiti takvoj javnosti.
Lijepo je imati uspomene u srcu, glavi ili pričati o njima. Čuvati uspomene kao i bogatstvo proživljenog
jer to je samo tvoje, samo ti znaš kako si se osjećao, što si vidio, prošao i sve detalje tih trenutaka.
Reći ću samo jedno: Tako ja gledam na to.. moj svijet je moja stvar.
Uživajte da li se slagali ili ne... Svatko ima neku svoju priču koju živi samo jednom, neponovljivo zato volim kvalitetno svaki
trenutak upijati. Oni najbliži su sa mnom, bliski i važni su tu za mene i dio mog života, ostali kako tko. Samo kvalitetni ostaju jer kako život teče glumci
imaju loše uloge i padaju maske a ja samo odem. Tu vidiš tko je prijatelj a tko glumac hehe..;))
Treba upijati trenutak...
Lijepe stvari u životu moraju se živjeti sa srcem.
Ne treba im previše filozofije.
Njihova veličina je jednostavna.