Upozorenje! Tekst koji slijedi je namjenjen obožavateljima Lutka Zvonka! Osobe slabih spoznajnih mogućnosti mogu ostati zbunjene.
Mi Lutkostoli, pratimo sve što naš Gospodar Lutak radi, proučavamo svaki njegov pokret, svaka njegova riječ se zapisuje i podvrgava filozofskoj analizi. I uvijek, ponovo, opet, svaki puta se učvršćuje naše uvjerenje: On je Bog vječne mudrosti i ispravnih postupaka!
Poznato je da Lutak Zvonko - svoje zabave radi - bičuje, žigoše i reže ljude britvom, često s smrtnim posljedicama. Mi to s radošću odobravamo, razumno je da se Premoćni mora ugodno osjećati i zabavljati, među nama, bijednim mikrobima. Sretni smo što nas je uopće počastio svojom savršenom prisutnošću.
Posljednjih mjesec dana primjećujemo da svoje Mučiono Trojstvo (britva, bič, žig) isključivo koristi na jednom nevjerniku, samo udarac - dva, i potom Lutak odlazi. Umjesto da pokaže sreću što ga Lutak uopće doživljava, dotiče njegovo pogano tijelo svetim predmetima, nevjernik se uporno pokušava sakriti, dakako, uzalud.
Mi Lutkostoli, također znamo da većina stanovnika Čarobne Doline, najblaže rečeno, ne odobrava postupke Lutka Zvonka (ovdje navodimo da ti jadnici, slijepi kod zdravih očiju, Lutka nazivaju monstrumom, koncentratom zla i drugim potpuno pogrešnim nazivima). Lutkostoli ostaju pri svojoj čvrstoj tvrdnji: Lutak Zvonko svojim postupcima šalje svete, alegorijske poruke stanovnicima Čarobne Doline - a i drugim bićima - koji su dovoljno sazreli da prihvate istinu, konačnu spoznaju, svrhu života.
Sada slijedi period kada moramo shvatiti zašto Lutak muči samo jednog nevjernika već mjesec dana!
Jesmo li dovoljno razvili spoznajnu moć ili smo samo bijedni mikrobi - kako Lutak tvrdi?