Osjećam se bezvrijedno.
Nikako.
U ovom trenutku.
Nekako je puno, previše
takvih trenutaka
ovo ljeto.
Ovo je ljeto jako čudno.
Ne mogu isplivati.
Još tonem u dubinu.
No oko mene nije mrak
već plava prozirna svjetlost dubina
u koje zadire sunce zrakama
i pravi putokaze.
Čudno,.
Kao da ne moram disati.
A dišem.
Nevidljivo.
Ne postoji potreba življenja
u zamrznutom trenutku
modrine, topline i dubine.
No ipak svakim atomom tijela
ćutim da živim.
Prirodno okruženje moje duše.
Samo se prepuštam
vjerujući u idući trenutak.
Udisaj.
Izdisaj.
Ovo je ljeto jako čudno.
Borim se.
Razumjeti.
Sebe.