Sa svakim proljećem kod mene dođu i mačići. Satima mogu sjediti i gledati ih u igri, u istraživanju dvorišta, širenju njihovog svijeta. I kao brižni "roditelj" strahujem kad ih vidim na drvetu ili bedemu...i uvijek si govorim "to je dio njihove prirode" "kad tad se moraju početi penjati, loviti", i onda izvadim fotoaparat da ih poslikam u tom hrabrom djelu.
Ta znatiželja je nešto što dijelimo s mačićima. Gdje smo sve kao ljudi, Homo sapiens, dospjeli, živimo svugdje i naše spoznaje o univerzumu su sve šire i šire. Polako, kao i mačići istražujemo, širimo svoj svijet.