Latica ruže zalelujala je na jutarnjem povjetarcu, a nježan baršun sa njene unutarnje strane zatamnio se, jer je daleka bijela obala na koje će povesti moju dušu da se odmori.
Ptice su odletjele i odnijele moje misli negdje prema istoku gdje je žuti disk objavio svoje carstvo i polako osvaja plavetnilo neba, dok jedna rijeka nemira teče ispod njega.
Glas kao poklon, pogled kao život, a ja sam se oplela u svoje bijele velove i čujem kako rasplićeš nit po nit ovih mirisa lipa koje svojim krošnjama bacaju sjenu do mog balkona.
Opet ta misao, tanka kao zmija i hladna kao kamen uronjen u dno izviruje i nestaje u modrim daljinama, a iz magle moje mašte duša ipak dolazi do svojih obala pa izbjegavajući oštre stijene odmara se na pustom žalu.
Kroz visoke trave kišne noći, hoćeš li me naći?
napisano 08.03.2008. u 11:51h na iskrica weblogu, pjesma je iz 1. zbirke “SJENA DUŠE”
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 978-953-7673-60-4. Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.