Dok je tama umirala, a jutro se rađalo u plavim daljinama, srce je opet preuzelo uobičajen ritam sata i pokazalo se kao nepogrešivi vodič kroz neobjašnjene staze gdje će me danas odvesti.
Proučavam oblik današnjeg dana i ne vidim ništa što bi mi dozvalo osmijeh na usne, obična subota, pomalo smušena, pomalo bahata, jer nastupa uvijek šesta u nizu.
Izmiče mi spoznaja o tebi, gubiš se negdje... sve teže pratim tvoje tragove, a kao i svih ovih dana i danas si moja tema, uvijek si moja tema, pratim iz daljine tvoja buđenja i snove, slušam u blizini kako ti srce ravnomjerno priča o danima kad si bježao iz svog pustinjačkog stana u stare knjige simbola i tražio se u mreži nesuvislih riječi i gluhih noći.
Sagorijevam polako, mir dolazi kroz moje trepavice u ove oči i zaustavlja se, lebdi oko čela, ... da... još si uvijek ti samo moja tema.
napisano 5.4.2004., a na iskrica weblog stavljeno 15.03.2007. u 18:15h pod naslovom "PROZRAČNO I MEKANO" iz 1. zbirke “SJENA DUŠE”
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 978-953-7673-60-4. Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.