Marketing
Konzervativna većina u Parlamentu UK pala na samo jedan glas
Jedna sama po sebi nevažna vijest iz UK, zanimljiva u kontekstu nedavnog dolaska na vlast Borisa Johnsona.
Na izvanrednim izborima u izbornoj jedinici Breecon i Radnoshire u Wallesu, Konzervativna stranka izgubila je jedan mandat u Parlamentu UK. (Po površini najveća izborna jedinica u Engleskoj i Wallesu, s 53.000 birača, najveći grad ima 9.000 stanovnika.) Izbori su provedeni jer je konzervativni MP, izabran 2017., osuđen zbog prevare s novcem za troškove (osuđen na 50 sati rada za opće dobro i globu od Ł 1.500) te smijenjen na osnovu peticije 10.005 građana iz te izborne jedinice (19% birača); konzervativci su ipak istog čovjeka ponovo istakli kao svog kandidata.
Pobijedila je kandidatkinja proeuropskih Liberalnih demokrata, koji su sklopili dogovor sa Zelenima i Plaid Cymrijem da oni ne istaknu svoje kandidate. Sve tri stranke su za ostanak u EU i za novi referendum. Takvi dogovori nisu uobičajeni na izborima u UK, pa su im dogovor zamjerili i konzervativci i laburisti.
Boris Johnson je posjetio Walles dva dana pred izbore te pozvao birače da ne glasaju za Brexit Party, jer samo konzervativci mogu provesti Brexit, niti za kandidatkinu liberalnih demokrata, koja će učiniti sve što može da zaustavi Brexit.
Većina na koju Johnson može računati u Parlamentu smanjila se na samo jedan glas: ukupno 320 (konzervativci 310 i sjevernoirska DUP 10), opozicija 319 (Labour 245, Škotska nacionalna stranka 35, nezavisnih 16, Liberalni demokrati 13, Change UK 5, Plaid Cymru 4, Zeleni 1).
To je značajna pobjeda za proeuropske stranke. Veliki poraz doživjeli su i laburisti. LD je osvojila 43,5% glasova (+14,3), drugi su konzervativci s 39,0 (-9,6%), 3. Brexit Party 10,5% (nova stranka) a tek četvrti Labour sa samo 5,3% (-12,5%). Gledajući broj postotak glasova, anti-brexit i pro-brexit tabori su ostali izjednačeni.
Zanimljivo, na petom mjestu s 1% glasova je The Official Monster Raving Loony Party; pomislio sam da je nova, ali zapravo postoji još od 1983.. Posljednji je UKIP, s 0,8%, ali oni su i 2017. bili na samo 1,4%.
Bili su objavljeni razultati samo jedne ankete, na skromnom uzorku od 500, provedene 10-18. srpnja. U toj anketi je 20% ispitanika reklo da će glasati za Brexit Party, a samo 28% za konzervativce. Postotak za LD se potpuno slaže s izbornim rezultatima, tako da je po svemu sudeći dio potencijalnih glasača BP odlučio vratiti se konzervativcima, da im glas ne propadne.
Na nacionalnom nivou, istraživanja javnoga mnijenja pokazuju mnogo oscilacija. U posljednjih tjedan dana, otkad je Boris Johnson postao predsjednik vlade, ukupno gledano (8 anketa, nijedna nije obuhvatila Sjevernu Irsku) porastao je broj glasova za konzervativce, s oko 25% na oko 30%, a pao za Brexit Party s oko 20% na oko 15%. Malo je smanjen i broj glasova za Labour koji su sada na oko 25%. Liberalni demokrati su na oko 20%, a zeleni na oko 5%.
Politička scena se strahovito promijenila u posljednje dvije godine, od izvanrednih općih izbora 2017, kad su konzervativci osvojili 42,3% a laburisti 40,0%.
Zanimljivo je da ankete u Wallesu bilježe znatan pad glasova za Labour, ali također i za konzervativce, dok je, nakon osnivanja, naglo skočila u popularnosti Brexit Party, s oko 20%; ranije je UKIP bio marginalan (2% na izborima 2017.). Raste i popularnost Liberalnih demokrata koji su sad na oko 15%, kao i Plaid Cymru.
Eventualni dogovor LD, zelenih i PC mogao bi možda dovesti i do pozitivne sinergije, da za savez glasaju oni koji inače ne bi za pojedine stranke, jer ne žele da im glasovi propadnu. To bi moglo utjecati na rezultate izbora, ali u izbornom sustavu u UK, jednomandatne jedinice i samo jedan krug, teško je reći kako bi to ukupno djelovalo.
Analitičar Stephen Bush u članku What should we expect from the Brecon and Radnorshire by-election? (napisan na dan izbora, prije nego što su bili poznati rezultati) procjenjuje situaciju u odnosu na specifičnosti izbornog sustava za parlamentarne izbore u UK: »Cijena Johnsonovog vodstva jest da će se povećati problemi za torijevce na teritorijima gdje su jaki liberalni demokrati, bilo povijesno ili, važnije, na lokalnim i europskim izborima, i tamo gdje je postotak pristaše ostanka u EU veći od nacionalnog prosjeka.« Bush smatra da se konzervativci nadaju da će gubitke u odnosu na LD i SNP nadoknaditi porastom glasova u izbornim jedinicama u kojima je tradicionalno žestok boj konzervativaca i laburista (Midlands, dijelovi Walesa i sjevera) i tamo gdje pretežu pristaše Brexita (gdje bi konzervativci trebali povratiti glasove koje im je na izborima za EP otela Brexit Party).
Kako sam spomenuo gore, takvi dogovori u pojedinim izbornim jedinicama su rijetki u UK; uobičajeni su u Francuskoj, koja također ima jednomandatne izborne okruge, ali su bitnom razlikom da se održava drugi krug ako u prvom nijedan kandidat/kandidatkinja nema apsolutnu većinu, pa se dogovori redovno sklapaju među srodnim strankama za drugi krug.
Kad bi se recimo dogovorili Labour i LD, uvjerljivo bi osvojili apsolutnu većinu mandata, ali to je praktički nemoguće.
Birači Ujedinjenog kraljevstva su snažno polarizirani oko pitanja Brexita. Sad je aktualna dilema prihvatiti postojeći sporazum ili inzistirati na promjenama uz rizik izlaska bez sporazuma. Slične razlike pokazuju se u anketama gdje se postavlja pitanje je li li referendumska odluka bila ispravna i ne bi li ipak UK trebala ostati u EU: Ukupno gledano, pro-EU stav u anketama ima malu prednost, ali samo u okvirima nekoliko posto ovamo ili onamo, kako je bilo i na referendumu 2016.. Mladi, koji 2016. još nisu imali pravo glasa, su po jednom istraživanju plebiscitarno, sa 76%, za ostanak u EU:
(Ovaj prikaz kompilirao sam na osnovu članaka na telegram.hr, na wikipediji, na sajtu BBC-a, na sajtu "The Guardiana" i .)
Post je objavljen 03.08.2019. u 09:33 sati.