Smazali su tu večeru. Petar je u zadnje vrijeme jeo dosta rijetko. Uglavnom jednom dnevno. Ponekad ni toliko. Smazali su i to vino. Petar je redovito pio. Ne previše, ali dosta. Onda su pušili i nastavili pričati. Petar je redovito i pušio. To svakako previše. Plamena ga je pratila u svemu. A počeli su s čajem. Par dana prije Božića. Petar ju je pozvao na kavu. Kava navečer u 6. Moš mislit. Pozdravljali su se nekih 30-tak godina. A nisu se poznavali. Za to su vrijeme sveukupno izmijenili manje riječi od broja tih godina. A rijetko su se i viđali. Zadnji put možda baš u isto vrijeme prošle godine. Zajednički Božićni domjenak nekoliko firmi. Škole, bolnice, ostalo i slično. Njeno je društvo bilo za stolom između Petrovog i toaleta. Petar je smazao poprilično vina te večeri. Uglavnom bijelog. Kad ga je ponestalo, prešao je na crno. Pet-šest puta je morao do WC-a. Svaki put pored njenog stola. Svaki put su im se pogledi sreli. Prvi put su se i pozdravili. I eto nje sad ulazi u kafić, zvjera okolo. Petar joj fućne odozgo s terase. Nije ju pozvao po imenu. Skuži ga i dođe. Sjedne za stol. Nervoza i nemir su vrištali iz nje. Nije imala pojma ni kako ni zašto se odazvala. Vrlo brzo se i Petar to upitao. Naručili su nekakve čajeve. Konobar je bio prilično smotan. Krenuli su s pričom. Petar je znao dosta o temi pogodnoj za razgovor. Raspalili su o tome. Dan-dva kasnije mu je poslala poruku. Da se namjerno pripremio za priču o tome. A nije. Jednostavno je znao ponešto o tome.
Post je objavljen 31.07.2019. u 22:23 sati.