The Chemical B - KLIK KLIK
jednoga dana
magla će me spasiti
kad se zavije
u neprozirnost
i moje tijelo
na kamenu
hladan papir
bijeli nokti
sva od soli
sva od spoznaje
da sam jedina
koja ti se treba vratiti
kao ocean
u prakorito svemira
kao crna točka
elektriciteta
koji se ne vidi, a
utopila bih ga
u plićini
koliko puta sam
ponavljala taj prizor:
izron u zadnji tren,
nasušna potreba da
uhvatim zrak,
a onda noge,
dječje noge
koje me gaze
lice sestrice
plave kose
koja otvara
vrata kaosu
i smije se smije
jer je ljeto
i pijeska nas škaklja
Post je objavljen 27.07.2019. u 23:11 sati.