Iznad mog balkona na tamnomplavom baršunu pobacane su zvijezde, a pun Mjesec kao uvijek prepun sebe oslobodio me rađanja smrti i uveo me u novo vrijeme „riba“.
Uspjela sam osloboditi dušu od lutanja i priviđenja, a naše riječi tako meko padaju preko mojih usana, da bih mogla prebrojiti u sekundi sva nebeska tijela beskrajnog Svemira.
Sve ima svoje vrijeme, od prvog udisaja do zadnjeg treptaja oka, od prve komore srca do zadnje kapi snova.
U pritokama se rađa moćna rijeka, bujica koja ruši sve pred sobom i ne ostavlja izbor nikome, osim – krenuti kroz nju, protiv toga se ne može, previše je priteklih rijeka, potočića, lokvica i oslobođene unutarnjih nemira još nemirnije se spajaju u tu moćnu bujicu požudno udišući njene raspršene kapi.
Spavajući u svojoj tamnici ispod trepavica više ne odlijeću bijele ptice u tamnu noć, ali srce uvijek preskače one svoje poznate ritmove, dok se kroz život probija bujica prema meni do tebe.
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN 978-953-7673-60-4
Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.