Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/nachtfresser

Marketing

Put do Halenseea

Nisam baš pouzdan prijatelj, naročito noću. Čvrsto spavam, potpuno isključen. Nije oduvijek tako, nekad sam znao voditi u to doba satima uglavnom besplodne razgovore. Onda sam pročitao jednu pjesmu od Bukowskog, kako se nikad ne javlja noću na telefon jer noću stižu samo loše vijesti, pa je u svom stilu poantirao, zadnji put kad se javio rečeno mu je da je Kennedy ubijen. Jednostavno sam promijenio stav prema noćnom javljanju, ispočetka bih još čuo mobitel, sad ni to.
Matija je prekjučer išao na jednodnevni izlet u Bremen. Oko 23 mi je poslao poruku da je zakasnio na vlak u Braunschweigu i da mu sljedeći ide tek u tri ujutro, ja sam već spavao, da nije oko sedam ujutro poslao novu poruku da je stigao u Berlin i da ide spavati, tko zna kad bih prvu poruku i primjetio. Mogao je hitno nešto trebati, nikakve koristi od mene.
Jutros sam kroz san čuo neko lajanje kao iz daljine. Otvorio sam oči nešto prije pet, Jina nigdje nema. Ustao sam obilazim skloništa, nigdje nije. Na kraju on stoji uz ulazna vrata i nervozno tapka. Izjurili smo vani, našao je prvo zelenilo, izlazilo mu na sve strane. Sjetio sam se zlokobnog znaka jučer iz grada, privatan posjed- pse dalje držati, on se zajurio i nešto žvaknuo na toj jebenoj privatnoj travi, govna su ga otrovala. Sva sreća sad je dobro, ajde njega sam barem čuo.
A sad o temi, naslov sam dao još jučer. Halensee je moje omiljeno berlinsko okupljalište kad zatopli, načičkaju se tamo golaći i tekstilci, nitko nikom ne smeta. Jučer sam tamo požurio jako rano, jučer je ovdje počelo ljeto, te napravio dvostruku grešku, previdio sam da je radni dan te da će ujutro biti samo penzići. Pola sata je bilo vožnje željeznicom i vožnja je bila zanimljiva.
Naspram mene su sjedile dvije lezbijke, govorile su nekim slavenskim jezikom, nije bilo šanse snimiti jer je jedna stalno tipkala na mobitel, nakon što nešto otipka podigne pogled i sumnjičavo me pogleda. Ubrzo mi je skrenula pozornost darkerica, točnije rečeno gothic cura, koja je cijelo vrijeme čitala. Najbolje je što sam gotovo siguran da me prati na instagramu, ja sam nju otpratio nakon što je počela stavljati mrtve prirode na svoj profil.



Zbog napadne cure naspram mene nisam uspio snimiti gotičarku pri izlazu, nosila je nevjerojatno dobre hlače, koje se na ovoj fotki ne primjećuju.
Kao što sam već napisao, stigao sam na Halensee oko devet i kvarat, sve penzioneri sem dva dečka, jedan debeljuca, indiskretno bulji oko sebe, drugi zabavljen samim sobom. Opalio sam reda radi tri fotke, evo jedne, tek da znate da sam bio tamo, nisam se zadržao ni pet minuta, fotka je filtrirana jer je original pomalo pornografski, svidjele su mi se ove sjenke koje padaju.



Zatim sam napravio grešku, odlučio sam se vratiti kombinacijom busa na kat i podzemne. Na početku me pratila sreća, slobodna su bila sjedala gore naprijed, a onda je još gore uz mene došla sjediti simpatična žena.



Lijep pogled i iz autobusa:



Izlazim na podzemnu na Uhlandstr., zatvorena zbog radova, pješačim do sljedeće stanice po suncu, isto i tamo. Pametno se sjetim da bih do trga Wittenberg mogao istim autobusom, ulazim, unutra ide obavijest preko zvučnika da autobus neće stajati na trgu zbog policijske akcije. Ponovo izlazim i idem pješice po blokiranom kraju, lijepo je promatrati efikasnu policiju u akciji, opet je uhićen neki mladi bradonja, smješno mi to, prvo pravilo njemačke gradske gerile je bilo izgledati kao prosječan malograđanin, ovi baš strše, mogao sam i to snimiti, ipak nisam, pojavio se zanimljiviji motiv..



Ipak kad već nahvalih policiju, sjetih se, moja poznanica Anne sad vodi u parlamentu odbor za unutarnju sigurnost, spomenula je da je vidjela spise, kako je unutar policije otkrivena ekstremno desna organizacija, s popisom ljudi koje za vrijeme eventualnog puča treba odmah likvidirati, i ona je bila na tom popisu. S policijom i vojskom nije se igrati.
Na kraju stižem doma baš za ručak, drugarica je izvrsno pripremila južnonjemački specijalitet Spätzle. Hranu sam malo zanemario na blogu, bez brige, fotkam, nadoknadit ćemo to.



Post je objavljen 25.07.2019. u 10:37 sati.