Doba Lavova
I što jasnije sjajim,
sretne me zvijezde prate same,
po defaultu,
hipnotizirano.
Čuvaju me
pa i kad to ne želim,
od maminih maza,
egomanijaka,
nostalgičara
nepovjerljivih i
pustih zanesenjaka,
čarobnjaka,
vilenjaka.
Sva u dukatima
zveckam,
kupam u tirkizu i medu
i mada otkriva me
onaj lom svjetlosti kraljevske
u tom jednom jedinom
važnom i svetom prijelomu
ja odavno sviram ljetno u prvim mrakovima,
spuštajuć' glavu grlicama,
jer rijetko tko može podnijeti
tu brzinu.
Osjećam se šeherezadasto
i ginem
za te boje
i za taj sjaj
sve dok opet i ponovno
u nekome ne zaživim.