Zanimljiva priča, ali nisam baš bio oduševljen knjigom. Nekako me Pamuk navikao na nešto više.
Priča je to, u stvari, biografija, o Džemu, koji svoj „radni“ dio života započinje kao pomoćnik Mahmutu, majstoru za kopanje bunara. Veliki je to njemu životni događaj, u kojem se zbližuje s majstorom, u kojem je prvi puta na dulje vrijeme odvojen od majke i u kojem se prvi puta i zaljubljuje. Pratimo ga u knjizi do kraja njegovog života, a Crvenokosa je onaj ideal žene u kojeg se zaljubimo u mladim danima i koji stalno putuje u nama. Džem ima tu sreću, ili nesreću, da je svoju Crvenokosu pronašao.
Početak:
„Zapravo sam htio biti pisac. Međutim, nakon događaja o kojima ću vam govoriti postao sam inženjer geologije i građevinski poduzetnik. Ali neka moji čitatelji ne pomisle da su događaji svršeni i iza nas. Što ih se više prisjećam, to više ulazim u njihovu srž. Zbog toga imam osjećaj da ćete za mnom i vi biti uvučeni u tajne očinstva i sinovstva.„
Završetak
„Naravno da ti najbolje znaš kako da započneš, ali knjiga bi ti trebala biti poput mojih monologa iz završnih prizora – iskrena, a u isto vrijeme bajkovita. Stvarna poput dogodovštine i poznata poput legende. Onda će terazumjeti ne samo sudac, nego svi. Ne zaboravi, i otac ti je zapravo htio biti pisac.“
Post je objavljen 22.07.2019. u 12:32 sati.