Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/maithreya

Marketing

Boška Kontija i njezini Kontići

Zadnja dva dana bilježimo velike vrućine, a nad morem se diže neka čudna sparina. Dan se još nekako preživi uz vodu, pogotovo vikendom kad slobodno lutamo, međutim noći su pomalo nesnosne. Premetanje, znoj i buđenja. Čovjek ovih dana jednostavno mora biti nudist u vlastitom krevetu. Aktivnost u prirodi je također otežana jer je prevruće. Utjehu nalazimo na divljim plažama Červara. Jučer je baš jedan mali bucmasti dječak bio ljut zbog stijena kod ulaza u more te je rekao majci: "Baš su glupo napravili ovu plažu!" Trenutno štivo za plažu mi je "Perenijalna filozofija" - djelo Aldousa Huxleya iz 1945. godine. Potaknut vjerojatno i sadržajem Huxleyeve knjige, pomislio sam odmah: "Misli li ovaj dječak na Stvoritelja?" No, ima on još vremena da se bavi tim temama.

Samostan sv. Mihovila nad Limom

U nedostatku šumskog zraka, odlučili smo se, unatoč vrućini, nedjelju provesti aktivno. Nalazimo se u Kloštru blizu Limskog kanala. Parkirali smo automobil kod samostana te samo malo bacili pogled na njega. Ovaj samostan i crkvica napravljeni su u 11. stoljeću te se navode kao jedan od najvažnijih samostanskih sklopova u Istri. Međutim, mi se ovdje ne zadržavamo dugo te nastavljamo po šumskom drumu.
U bilo kojem trenutku se od glavne staze može odustati te krenuti prema samom moru - takva jedna staza su i fratarske škale

Putem, šuma tu i tamo zastire prolaz suncu do naših pomalo ugrijanih lica pa je podnošljivije. Zapravo, uz samu šumu, želja nam je vidjeti stari aerodrom koji se nalazi tu negdje pored Vrsara. Sama staza na kraju i vodi do Vrsara, ali tek kasnije saznajemo da bi jedan dio trebali hodati po asfaltu koji je, ne moram dodatno napominjati, već dosta ugrijan, isijava i želi prenijeti svoju toplinu na naša tijela. No, prvo dolazimo do zabavnog i informativnog dijela šume Kontije gdje saznajemo tko su sve njezini stanovnici, cvrkut ptica može se čuti na postavljenoj spravi pogonjenoj sunčevom energijom te upoznajemo Kontiće - četverooka stvorenja koja sade biljke i drveće te štite šumu Kontiju od negativnog ljudskog utjecaja. Jednom su tako, jašući na sovi, ugasili i požar koji je ovdje buknuo...
Poziv za dublji ulaz u šumu

Evo nas na edukativnom dijelu

Da znamo gdje se to nalazimo

Posebni rezervat šumske vegetacije s mnogo ptica, a ovdje navodno obitava i gospon jazavac

Negdje nakon sedmog, osmog kilometra dolazimo do već prije spomenutog asfalta. Sreli smo mnoge bicikliste i par trkača. Kasnije srećemo i skupinu turista koji hodaju kao i mi, vjerojatno tražeći piratski bar kod piratske špilje kapetana Morgana. Aerodrom smo već trebali ugledati pa palim ViewRanger (preporučam svim lutalicama po prirodi ovu korisnu aplikaciju) koji nam kaže da se aerodrom nalazi paralelno s našom pozicijom. Međutim, do samog aerodroma očito se pješke s ove strane ne može jer postoji ograda (netko čuva svoje kamp prikolice ovdje) i vrata koja su zaključana lancima. Zadovoljavamo se pogledom izdaleka na aerodrom.
Ne vidi se stvarno bogznašto, ali kasnije smo čuli i vidjeli kako je jedan aviončić uzletio nad šumom

Vraćamo se natrag drugim putem, onim koji nas vodi bliže uz sam Limski kanal te, kad smo već ovdje, posjećujemo tu famoznu piratsku špilju. Kafić, odnosno piratski bar je na samom ulazu u špilju. Gosti, većinom stranci, piju pivo i to ono točeno (i po svemu sudeći razvodnjeno) u plastičnim čašama. Nema ni krigli za posjetitelje piratske krčme. Nema ni ruma što me dodatno čudi. Slabi su to neki pirati danas ovdje.
Turisti se mogu i slikati ovdje. Navodno je ovdje boravio jedno vrijeme (skrivao se od Engleza) zloglasni pirat Henry Morgan. Sumnjam da je toliko uživao u pivu; ovo mjesto zapravo, sama unutrašnjost špilje, izgleda kao da podržava više asketski način života

Top je spreman!

Malo fotosešna u špilji u kojoj je par stupnjeva manje nego vani te je ovdje prilično ugodno - to je prirodna "klima" od kamena i u kamenu

Evo ipak krigli i ove, nadam se, nisu razvodnjene

Ovako to izgleda Morganovim pajdašima - uz pivo im je vjerojatno lakše podnesti sve te silne turiste koji se ovdje sjate

Nakon špilje i piratskog bara vodi jedna od staza dolje do mora, a ja sam ponio kupaće gaće i ručnik! Međutim, vidio sam koliko je ljudi dolje na škalinama pa mi se jednostavno nije dalo gužvati. Možda je to samo moj problem, ali stvarno nakon Červara i njegovih divljih plaža (koje u biti znaju biti napunjene, ali naša obala je tako lijepa i razvedena da se svi možemo fino ipak izbjegavati) nemam volje biti "guz uz guz" s našim inozemnim prijateljima. To je sad posebna priča u koju neću ulaziti, ali stvarno ima jako lijenih ljudi koji će čak i u zaštićenu šumsku vegetaciju kročiti svojim automobilima, motorima i kvadovima. Svaka čast onima koji dolaze biciklima i pješke!
Kod sv. Mihovila stalo je vrijeme

Pri povratku još malo njuškanja okolo samostana. Nisam fotografirao, ali na samom samostanu rađeni su određeni prilično sumnjivi građevnski zahvati koji UOPĆE ne pašu uz starost i svetost same zgrade

Sveukupno smo hodali oko petnaest kilometara, vidjeli lijepe komade šume te se nadisali friškog zraka. Popodne su nas opet vidjele plaže Červara pa smo već pomalo i zaboravili na vrućinu. Manji toplinski val navodno tek počinje pa se pazite dok boravite u prirodi! Lijep pozdrav i čitamo se!

Treba se i osnažiti nakon svega - toretlini sa sirom, umak od rajčice s domaćim feferonima, a i bosiljak je iz našeg malog porečkog vrta



Post je objavljen 22.07.2019. u 08:15 sati.