Marketing
Boška Kontija i njezini Kontići
Zadnja dva dana bilježimo velike vrućine, a nad morem se diže neka čudna sparina. Dan se još nekako preživi uz vodu, pogotovo vikendom kad slobodno lutamo, međutim noći su pomalo nesnosne. Premetanje, znoj i buđenja. Čovjek ovih dana jednostavno mora biti nudist u vlastitom krevetu. Aktivnost u prirodi je također otežana jer je prevruće. Utjehu nalazimo na divljim plažama Červara. Jučer je baš jedan mali bucmasti dječak bio ljut zbog stijena kod ulaza u more te je rekao majci: "Baš su glupo napravili ovu plažu!" Trenutno štivo za plažu mi je "Perenijalna filozofija" - djelo Aldousa Huxleya iz 1945. godine. Potaknut vjerojatno i sadržajem Huxleyeve knjige, pomislio sam odmah: "Misli li ovaj dječak na Stvoritelja?" No, ima on još vremena da se bavi tim temama.
U nedostatku šumskog zraka, odlučili smo se, unatoč vrućini, nedjelju provesti aktivno. Nalazimo se u Kloštru blizu Limskog kanala. Parkirali smo automobil kod samostana te samo malo bacili pogled na njega. Ovaj samostan i crkvica napravljeni su u 11. stoljeću te se navode kao jedan od najvažnijih samostanskih sklopova u Istri. Međutim, mi se ovdje ne zadržavamo dugo te nastavljamo po šumskom drumu.
Putem, šuma tu i tamo zastire prolaz suncu do naših pomalo ugrijanih lica pa je podnošljivije. Zapravo, uz samu šumu, želja nam je vidjeti stari aerodrom koji se nalazi tu negdje pored Vrsara. Sama staza na kraju i vodi do Vrsara, ali tek kasnije saznajemo da bi jedan dio trebali hodati po asfaltu koji je, ne moram dodatno napominjati, već dosta ugrijan, isijava i želi prenijeti svoju toplinu na naša tijela. No, prvo dolazimo do zabavnog i informativnog dijela šume Kontije gdje saznajemo tko su sve njezini stanovnici, cvrkut ptica može se čuti na postavljenoj spravi pogonjenoj sunčevom energijom te upoznajemo Kontiće - četverooka stvorenja koja sade biljke i drveće te štite šumu Kontiju od negativnog ljudskog utjecaja. Jednom su tako, jašući na sovi, ugasili i požar koji je ovdje buknuo...
Negdje nakon sedmog, osmog kilometra dolazimo do već prije spomenutog asfalta. Sreli smo mnoge bicikliste i par trkača. Kasnije srećemo i skupinu turista koji hodaju kao i mi, vjerojatno tražeći piratski bar kod piratske špilje kapetana Morgana. Aerodrom smo već trebali ugledati pa palim ViewRanger (preporučam svim lutalicama po prirodi ovu korisnu aplikaciju) koji nam kaže da se aerodrom nalazi paralelno s našom pozicijom. Međutim, do samog aerodroma očito se pješke s ove strane ne može jer postoji ograda (netko čuva svoje kamp prikolice ovdje) i vrata koja su zaključana lancima. Zadovoljavamo se pogledom izdaleka na aerodrom.
Vraćamo se natrag drugim putem, onim koji nas vodi bliže uz sam Limski kanal te, kad smo već ovdje, posjećujemo tu famoznu piratsku špilju. Kafić, odnosno piratski bar je na samom ulazu u špilju. Gosti, većinom stranci, piju pivo i to ono točeno (i po svemu sudeći razvodnjeno) u plastičnim čašama. Nema ni krigli za posjetitelje piratske krčme. Nema ni ruma što me dodatno čudi. Slabi su to neki pirati danas ovdje.
Nakon špilje i piratskog bara vodi jedna od staza dolje do mora, a ja sam ponio kupaće gaće i ručnik! Međutim, vidio sam koliko je ljudi dolje na škalinama pa mi se jednostavno nije dalo gužvati. Možda je to samo moj problem, ali stvarno nakon Červara i njegovih divljih plaža (koje u biti znaju biti napunjene, ali naša obala je tako lijepa i razvedena da se svi možemo fino ipak izbjegavati) nemam volje biti "guz uz guz" s našim inozemnim prijateljima. To je sad posebna priča u koju neću ulaziti, ali stvarno ima jako lijenih ljudi koji će čak i u zaštićenu šumsku vegetaciju kročiti svojim automobilima, motorima i kvadovima. Svaka čast onima koji dolaze biciklima i pješke!
Sveukupno smo hodali oko petnaest kilometara, vidjeli lijepe komade šume te se nadisali friškog zraka. Popodne su nas opet vidjele plaže Červara pa smo već pomalo i zaboravili na vrućinu. Manji toplinski val navodno tek počinje pa se pazite dok boravite u prirodi! Lijep pozdrav i čitamo se!
Post je objavljen 22.07.2019. u 08:15 sati.