"Pogledajte taj život: drskost i ispraznost moćnih, neznanje i životinjskost slabih, posvuda neopisivo siromaštvo, tjesnoća, izrođenost, pijanstvo, licemjerje, laž. Međutim, u svim kućama i na ulicama je mirno, spokojno; od pedeset tisuća koliko ih živi u gradu nema ni jednog koji bi viknuo, glasno se pobunio. Mi vidimo one koji idu na tržnicu po namirnice, koji danju jedu, a noću spavaju, koji govore besmislice, žene se, stare, dobrohotno otpravljaju na groblje svoje pokojnike, no ne vidimo i ne čujemo one koji pate, ono što je u životu strašno događa se negdje iza kulisa. (...) Takav poredak očito je nužan, očito se sretan čovjek osjeća dobro samo zato što nesretni nose svoj teret šutke, i bez te šutnje sreća bi bila nemoguća. To je opća hipnoza. Trebalo bi da iza vrata svakog zadovoljnog, sretnog čovjeka stoji netko s čekićem i stalno ga udarcem podsjeća da postoje i nesretni, da će mu, koliko god sretan bio, život prije ili kasnije pokazati zube, navalit će nesreća - bolest, siromaštvo, gubici, i nitko ga neće htjeti vidjeti ni čuti kao što ni on sad ne vidi i ne čuje druge. No čovjeka s čekićem nema, sretni žive i sitne životne brige uzbuđuju ih malo, kao vjetar jasiku - i sve prolazi sretno (...) Ne umirujte se, ne uspavljujte se! Dok ste mladi, snažni, čili, budite neumorni u dobročinstvima! Sreće nema i ne treba je ni biti, a ako u životu postoji smisao i cilj, onda taj smisao i cilj uopće nisu u našoj sreći, nego u nečem razumnijem i većem - činite dobro!".
Antun Pavlovič Čehov, "Debeli i mršavi", prev. Irena Lukšić, Hrv.filološko društvo i Disput, 2019.
Post je objavljen 25.07.2019. u 06:13 sati.