Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/babl

Marketing

evo me u literaturi!



NAJBOLJE GODINE

U NAJGORE VRIJEME




Knjiga je napisana na danskom i objavljena prvo u Danskoj, gdje doživljava vrlo dobar prijem, a nedavno se u izdanju Buybooka pojavila i na hrvatskom. Postoji mogućnost da osvane i u zagrebačkom izdanju, za što od sveg srca navijam, pri čemu je to što me se u njoj spominje najmanji i posljednji. Alen Mešković je porijeklom iz BiH, živi i radi u Kopnehagenu, ali to ne znači da nije naš čovjek više od mnogih koji se (jedino, prvenstveno) time diče. To je odlična literatura koja se sa zanimanjem pitko čita, a iz priloženog odlomka može se naslutiti i zašto je takva.

Nisam od onih koji čitaju samo da bi utukli vrijeme. Cijenim i kad naletim na nešto novo, nešto naučim, kad me potakne na razmišljanje ili otvori put novima uvidima. Na taj način sam zastao kad sam naletio na rečenicu kojom je Alen Mešković završio odlomak u knjizi „Šator za jednu osobu“ u kojem i mene spominje:“…ali sam samo postajao sve zavidniji tom Peri Kvesiću koji je bio mlad u drugom, puno boljem desetljeću“. Kao prvo, ta rečenica je točna. Zaista je bilo bolje biti mlad u šezdesetim i sedamdesetim nego u devedesetima. Dapače, doživio sam mnogo potkrjepa te tvrdnje s druge strane. Često razgovaram s mnogim i različitim mladim ljudima i vrlo često mi u nekom trenu kažu da zavide što sam rastao i sazrio u drugačijim, kvalitetnijim okolnostima. Nasuprot javnog mnijenja koje formiraju masovni mediji sa zapjenjenim zatupljenim kolumnistima, mnoštvo mladih ljudi makar na oskudnim informacijama iz druge ruke odbijaju da ih se prevodi žedne preko vode. Doduše, i onih koji su posrkali toksični napoj gluposti je previše, ali onih prvih u devedesetima gotova da nije bilo, pa je sama njihova pojava, da ne računamo brojnost, ohrabrujuća.

Meškovićeva rečenica je napisana s gledišta mladog lika, kao takva je točna i uvjerljiva kao što se od literature i traži, ali istovremeno joj nedostaje širine uvida. Naime, ako sam proživio mladost u boljim vremenima, ni ona loša nisu me mimoišla. Osobno sam bio na vrhuncu u svojim četrdesetim, u idealnoj ravnoteži fizičke i mentalne snage, zreo u svakom pogledu, ali vremena nisu mogla biti gora. Imao sam sreću da nisam izravno sudjelovao ni stradao u ratu, ali mi je sve što se dogodilo dobrano ograničilo i zatrovalo život. Ako mi je mladost bila bolja, moje najbolje godine pale su u najgore vrijeme, pa moj prijatelj Alen ima dobre izglede da njegove najbolje godine budu u boljim vremenima nego se meni dogodilo, što mu od sveg srca želim.








Post je objavljen 19.07.2019. u 20:02 sati.