Nakon nečuvenog pressinga na Vladu Andreja Plenkovića od strane (jugokomunističkih) masmedija i internetskih portala, Njegova Preuzvišenost Narcis, konačno se odlučila da, kao, izvrši korjenite promjene u Vladi.
Smijenio je pet ministara (što dobrovoljno, što pod moraš), ministricu od 'niškoristi' i potpredsjednicu Vlade poslao u Vijeće Europe (to je odmah proglasio najvećim uspjehom hrvatske vanjske politike) i na njihova mjesta doveo 'nove mlade snage' (bez repova iz prošlosti, barem za sada dok ih se ne dohvate mediji i portali) s kojima će nastaviti započete 'radikalne' reforme svega i svačega, tvrdo uvjeren da će s njima nastaviti borbu da Hrvatska postane Švicarska i nakon novih parlamentarnih izbora, uz svesrdnu podršku KGK koja će, u što je On apsolutno uvjeren, izboriti novi petogodišnji mandat kako bi mogla tijekom novog mandata obići preostale države u kojima još nije bila. Sve sa namjerom da vidi u kojoj od njih bi bilo najbolje da se zaposli kad joj istekne drugi mandat, s 'domoljubnom' mišlju kako će u Lijepoj našoj, kad ona postane Švicarska, provoditi svoje umirovljeničke dane.
Čitajući o tim 'grandioznim' potezima Njegove Preuzvišenosti Narcisa, ne znam zašto mi je odjednom napamet pala ona narodna: