Onima koji prate moje povremene istupe na internetu poznato je što mislim o Zakonu o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine donesenom 1996. godine. Ukratko, mislim da je taj zakon lopovski kako je napisan i još više kako se provodio, da je pobudio lažne nade o ispravljanju nepravdi, a umjesto toga samo potvrdio stare i donio nove, da su pozitivne posljedice toga zakona marginalne, a štete dubinske i dugotrajne. Međutim, novo i zanimljivo sagledavanje otvara se kad smjestimo taj zakon u povijesni kontekst. Na početku Zakona navodi se da se njime poništava agrarna reforma iz 1945-1948, ali se prešućuje da je i prije te bilo i drugih agrarnih reformi. Prvu je na našem terenu proveo upravo ban Jelačić, kojeg se i danas zbog nje slavi, drugu Kraljevina Jugoslavija od 1919 do 1941, komunistička je tek treća. Kad se prva slavi, zašto se druga prešućuje, a treća čak i zakonski ozloglašuje? Budimo dosljedni - dolje ban Jelačić! Kad se zakonom predviđa obeštećenje za one pogođene trećom reformom, zašto se Crkvi priznaje pravo na obeštećenje i za drugu (a možda i prvu)? U povijesnom kontekstu je lopovski zakon retrogradno vraćanje toka povijesti unatrag, umjesto da svaki novi zakon bude za društvo korak naprijed, a unutar takvog preusmjeravanja nije čudno da niču i sve su glasniji oni koji ishodište svega što im se ne sviđa vide u Francuskoj revoluciji i oni koji tvrde da je Zemlja ravna ploča.
