Od srednje škole živim (11 god.) sa u stanu sa gospođom Elizabetom ("bakom"). Pomažem joj, pazim na nju, brinem se o tekućim svim stvarima. Baka ima 95 godina, ali za svoje godine još se uvijek Bogu hvala dobro drži, bistra je kao bistar potok i relativno pokretna uz pomagalo i u kući. Nije teže bolesna (uzima lijekove za povišeni tlak i srce).
Prije godinu dana, na bakino uporno inzistiranje, sklopili smo kod javnog bilježnika ugovor o doživotnom uzdržavanju gdje ona meni kao pranećaku nakon svoje smrti ostvalja nekretninu (stan u kojem živimo) u vlasništvo. Baka nije imala djece, muž joj je davno umro,
Zanima me kolika je pravna snaga takvog ugovora i da li netko iz moje obitelji po bilo kojoj osnovi u budućnosti može tražiti udio u nekretnini (stan). Obiteljski odnosi i nisu nažalost najbolji pa je moja zabrinutost itekako osnovana.
Ja se prema baki ponašam jednako kako sam se ponašao i zadnjih 11 godina tj. pomažem joj tamo gdje treba jer je iznad svega poštujem s obzirom da mi je u životu puno pomogla.
---------------------------------------------------------------------------
Pišete „sklopili smo kod javnog bilježnika ugovor o doživotnom uzdržavanju gdje ona meni kao pranećaku nakon svoje smrtI“
U takvom kontekstu ponuđenih čimjenica
vi nasljeđujete-svu imovinu.Apsolutno.
njena rodbina nije pozvana na nasljeđivanje-oliti-pravno-to je ugovorno nasljeđivanje-a ne zakonsko,priroda tog ugovora je teretna-te isti ima prednost pred zakonskim nasljeđivanjem
Post je objavljen 13.07.2019. u 23:37 sati.