Marketing
Ulica "A je to!"
Znam da uopće nije smišno, ali moram se smijati. Ali čini mi se da se više smijem od muke i što je sve dobro prošlo. Situacija je bila slijedeća;
Za vrijeme marende odlučila sam posjetiti obližnji diskont kako bi kupila potrebnu hranu za vikend jer ne želim gubiti popodne na dućane. Eli, bolje se kupati. A 'isti se mora pa sam iskoristila priliku.
Da bi došla do diskonta od moje firme trebala sam preči jednu od najprometnijih gradskih cesta. Ova famozna prometnica je nedavno obnovljena i puštena u promet. Pusti milijuni su nepotrebno bačeni u vjetar. Toliko je dobro projektirana da je već isti dan dobila naziv „A je to“ po čemu je jasno koliko je stručno napravljena. Prije obnove na ovoj cesti je bio rotor koji je sasvim dobro služio svrsi i taj rotor je napravljen prije par godina. Sad su ga pametnjakovići srušili i napravili ka četiri traka prometnice i postavili mali milijun (nepotrebnih) semafora.
Vozači još i nekako uspijevaju proči obnovljenim dijelom nekako, ali pješaci teško i nikako. Čak je na jednom dijelu prometnice postavljen znak da je zabranjeno prolaziti majkama s djecom. A osobama s invaliditetom je proći ovu prometnicu nemoguća misija. Nogostupi su na većini dijelova svega šezdesetak centimetara. Tako da čovjek u kolicima ne može prolaziti ovim djelom gdje je čak na jednom mjestu na sredini tih 60-ak cm rasvjetni stup. Ala brale gušta za avanturiste da samo pređu ovu cestu. Sva sriča je da je bolnica blizu pa ako te auto satare- blizu ti je Hitna pomoć.
I još se vode brojne rasprave o ovoj „A je to“ prometnici i lokalne novine pune su sprdancija ugroženih građana. A ja evo tek sad spominjem ovu ulicu Nikole...... i to zato jer mi je danas bio najriskantniji prolaz ovom cestom. Iako sam iz brojnih pokušaja dobro razradila svoj put, jutros sam bila baš atrakcija – ne znam kako bi to drukčije rekla.
Uspjela sam doći do jednog semafora i čekala više od deset minuta da se upali zeleno i kad sam napokon krenula na drugu stranu ceste nisam mogla jer je preuski nogostup i ja, kao što sam već par puta uspjela skrenem lijevo uz rub nogostupa. Ali šipak; Na sve tri trake bila su vozila koja su čekala svoj prolaz na semaforu, a ovaj zadnji je bio preblizu nogostupu pa sam ja ušla između dva auta. I eba te led, auta su se samo nizala pa ja nisam mogla skrenuti do ruba ceste. Svi vozači su me čudno gledali. Mislim da su mi sve skinuli po spisku, a jedan mi je čak i dobacio¸; pa ideš u suprotnom smjeru!
-Ma je! Ko bi reka?! Pomislila sam i umirući od straha vozila jedno stotinjak metara do kraja kolone.
Uglavnom, uspjela sam doći do trgovinskog centra i od hrane kupila sam doslovno; lak za nokte, šminku i masku za kosu. Bravo ja! Glavno je da neću biti gladna!
Povratak do firme je bio manje opasan. Vozila sam u istom smjeru ka i auta! A čak su kraj mene prošli i policajci koji su mi se lipo nasmijali; Evala! Evala!
I sad će opet ispasti da ja nešto gunđam protiv svoga Grada jer sam Gradonačelnik je izjavio da je zadovoljan obnovom ceste. A cili Grad se smije....a nije uopće smišno.
Post je objavljen 12.07.2019. u 12:10 sati.