Usprkos tome što je jedan moj prijatelj izuzetne načitanosti, nesumnjive stručnosti na svom profesionalnom polju, zavidne kulture i britke inteligencije javno nahvalio ovu knjigu, meni je najzanimljivije kako je to osrednje štivo s ozbiljnim manjkavostima i zamjerkama uspjelo postići planetarnu popularnost. To govori o današnjem svijetu jednako kao bilo što napisano unutar nje. Ipak, zbog onoga što jeste napisano, zbog toga što pokušava promisliti današnji (i budući) svijet, ta knjiga može biti vrijedna mnoštvu ljudi, ako ništa drugo da ih potakne potražiti slične, a bolje knjige, samo da ih ne uvjeri da su s njom usrkali instant-mudrost nakon koje ništa drugo nije potrebno.
Moje ustručavanje prema toj knjizi počinje već od naslova. Zašto upravo 21 lekcija? Zato jer bolje zvuči nego 17 ili 24 lekcija za 21. vijek. Odabir upravo dvadeset i jednog pitanja jeftini je marketinški trik jer dobro zvuči u naslovu, ništa drugo. Da bi se građa rastegnula na 21 temu "Religija" i "Bog" pojavljuju se kao dva poglavlja, ali je zato jer je sve uglavnom napisano štreberski ofrlje, bez dubinskog poznavanja i razumijevanja, potpuno previđeno postojanje crkava kao institucija itekako utjecajnih u današnjim društvima. Umjesto da su religije i bogovi razdvojeni u dva poglavlja, bolje bi bilo da su spojeni u jedno i da su im dodane crkve, pa bi to otvorilo prostor da unutar zadanih gabarita (21) doda poglavlje kako je u današnjem svijetu marketing često značajniji od proizvodnje.
Među bolje obrađenim temama ističu se terorizam i nacionalni mitovi. Da je cijela knjiga na tom nivou bila bi vrlo dobra. Ovako je jedna od glavnih osobina suvremenih migracija da mogu nositi opasnost širenja medicinskih zaraza. Predviđajući budućnost u potpunosti je previđena neizbježna prometna revolucija koja nam slijedi u narednih četvrt stoljeća, revolucija u prijevozu putnika samovoznim prometalima i dostava robe dronovima, a to će promijeniti svijet kao što je komunikacijska revolucija internetom i mobitelima zadrla u život svakog stanovnika našeg planeta. Zamisao temeljnog dohotka spomenuta je samo sporadično, i to potpuno marginalno, iako je riječ o suštinskoj promjeni društvenih odnosa, političkoj i ekonomskoj promjeni s raširenim dalekosežnim posljedicama, o zamisli koje će biti okosnica 21 stoljeća, a već se počela izboravati za svoje ukorijenjivanje.
Iako se autor predstavlja da je izučavao filozofiju, u posljednjem poglavlju, "Meditacija", srozava se iznenađujuće čak i za osrednju prosječnu razinu knjige pokazujući prvenstveno bazično nepoznavanje filozofije i elementarne psihologije. Zdvoji da je ljudski um potpuna nepoznanica kao je psihologija isključivo proučavanje fiziologije, kao da ne postoji gnoseologija kao važno područje filozofije, kao da ne postoji logika kao filozofska disciplina i umijeće ispravnog mišljenja, kao da Kant nije napisao "Kritiku čistog uma" i "Kritiku praktičnog uma", kao da Hegel, Marx i brojni drugi nisu ništa napisali.
Začuđujući je propust što je u predviđanjima potpuno previđeno područje ljudske seksualnosti premda istraživanja već danas pokazuju da suvremena mlada generacija razvijenih zemalja Zapada upražnjava seksualne odnose manje nego ijedna prethodna generacija u povijesti. Ako to nije alarmantna procjena, ne znam što je, a očekivati da se na tom području neće ništa promijeniti kroz naredno stoljeće ili smatrati to nevažnim može biti samo rezultat zasljepljujućeg ćudoređa.
Možda sam pod utjecajem romantičnog mita kad više cijenim knjige koje su nastale kao plod autorskog poriva da se obznani upravo nešto što autor osjeća kao svoje poslanje da otkrije i razglasi, kad je spreman i na žrtve da bi to ostvario, nego one koje su nastale kao zadana domaća zadaća, pa se pročita dvadeset knjiga da bi se na osnovu njih napisala dvadeset i prva koja se radi uz bogatu akontaciju i snažnu logističku potporu izdavača. Vjerojatno je u isto vrijeme s istim erosom izdavač naručio i nekoliko knjiga o sijamskim mačkama, uređenju vrtova i petnaest načina kako drastično poboljšati struk u petnaest dana ili nešto slično.
Umjesto ove knjige svakome bih prije savjetovao "Blesimetar" Saše Cecija i "Protiv nadnaravnoga" Darija Hrupeca. To su bolje knjige premda ni na domaćem području nisu postigle ni približan tržišni uspjeh kakav su "21 lekcije za 21. stoljeće" postigli na svjetskom.