Marketing
KOLIKO MOŽEMO BITI SVE?
Ovih dana posjetio me je onako s neba pa pravo do srca za mnoge možda skroman i ne toliko poznat filozof Emil Cioran/Sioran, kako god. Ova moja razmišljanja počinjem sa nekoliko njegovih misli vezanih uz pjesništvo i filozofiranje.
"Primijeniti isti postupak na pjesnika i mislioca, čini mi se greškom ukusa.
Pjesnik spada u područje koje filozof ne bi smio ni dotaći.
Raščlaniti pjesmu onako kako se raščlanjuje neki sistem, predstavlja prijestup ili svetogrđe.
Čudnovata stvar: pjesnici kliču od sreće kad ne razumiju što drugi o njima govore. Žargon im laska i daje iluziju napretka.
Ova slabost spušta ih na nivo njihovih tumača."
Koliko zapravo imamo do kraja uvid u sebe, koliko smo iskreni sa sobom i koliko si možemo priznati što smo mi zapravo? Samo pjesnici, makar nas drugi smatrali sanjarima bez tla pod nogama?
Koliko smo mislioci, a da ne zadiremo u sfere pjesništva bar ne toliko da o nečijim stihovima ne filozofiramo, nego se prepuštamo izrečenim osjećajima pjesnika da nam kaže što je želio reći bez našeg sudjelovanja u tome?
Neki mogu biti i pjesnici i filozofi i ljubitelji života, makar imao blatan okus u ustima, mogu biti sve to odjednom. Neki ne mogu ništa, nalaze se na nekim tabula rasa marginama i pokušavaju dohvatiti komadiće pjesnika ekstravagantnih zalogaja sa stola filozofa pa misle da su nešto napravili, miješajući pronađene sastojke. Zapravo, trebali bi biti načisto sa sobom i posvetiti se onome kroz šta će najbolje izraziti sebe i doći do sebe pa bio to i najbanalniji dio života poput manualnog rada ili samo uživanja u svakodnevnim običnim aktivnostima bez filozofiranja i pisanja.
Oni koji su puna škrinja svega i svačega trebali bi si odrediti vrijeme kad će biti pjesnici, filozofi ili tek zahvalni djelitelji radosti koja se zove život u potpunosti. Najgore je pomiješati otkrivene trenutke u jedan lonac i stvoriti nekog čudnovatog Homunkulusa koji će svijet više zgražati nego oduševljavati. Kad bi u svakom trenutku sa sobom bili iskreni bilo bi puno manje komentara, a puno više pozitivnih misli i još ljepših stihova.
Danas mi se filozofira, meditira i ne razmišljam ni o čemu drugom, tražim dobre citate, pričam sa dobrim misliocima,
dozvoljavam da mi govore što žele. Sutra ću možda biti pjesnik, ali dok sam pjesnik ne mogu ništa drugo biti i to je srž i poanta svega o čemu pričam.
Sioran reče:
"Ja sam filozof urlator.
Moje misli, ako to jesam laju.
Ne objašnjavaju ništa, galame:"
Ja ne galamim.
On reče: "Što radite ? Čekam se"
A ja se također čekam i puštam da se sve posloži i povede svoje korake svaki svojom stazom, do cilja ima još dosta.
Post je objavljen 10.07.2019. u 11:13 sati.