Marketing
Iz ružičnjaka sna..
Prolaze eoni, tisućljeća, stoljeća… vrijeme mjenja prirodi odore… smjenjuju se godišnja doba… svjetlost bojom vjenčanice kiti mladi dan… zelena rijeka žubori zornicu… ruže mirisom pišu poeziju… koračamo obalom bijelog oceana…na laticama svjetlucaju suze neba… sviće na horizontu sjećanja… oluja ruža kovitla osjećanja… sjećam se… pisala sam poetsku priču o tuzi rastanka… sjetih se izreke…
sudbine sretnih ljudi su slićne, a nesretnih?... svaka je tužna i nesretna na svoj način…
I bila sam osamljena na svoj način… nepovratno nesretna na svoj način… pričinjalo mi se… u neredu osjećanja su ruže pupale, cvale, procvale, odcvale… pisala sam pjesme… dosadne pjesme… ponavljajuće pjesme… bez pomaka, bez uzbuđenja, bez srži… srž se krila u ružičnjaku nedosanjanog sna…
Čitala sam knjige… prebirala po mislima i osjećajima umrlih poeta, znanstvenika, filozofa… tražila premosnicu za srce u kojem su se gomilali ugrušci boli… venama je kolao mulj neprerađenih osjećaja… iščekivala sam infarkt čulnosti… željela ga…
U magličastoj podsvjesti vidim miris ruža… oduvjek me opijao, omamljivao do gubitka svjesnosti… izazivao komatozno stanje spoznaje koje me branilo od potonuća u letargiji uma…
Iz bijeline mirisa, uokviren aureolom ljubičastog svitanja, je izronio tvoj lik… došao si tišinom prohujalog vremena… slijevaju se slike uspomena… ti u odori pastira, mistika, mislioca, pjesnika… došao si sa buketom svjetlosti u rukama i sjajem mjesečine u očima…
Oči pamte, oči umiru zadnje… u očima vjekuju neisplakane suze i preslike lijepih iluzija… ruže mirišu tvojom blizinom… bjelinom buketa darovanog mi na oltaru ljubavi… bijelo more leluja ljepotom postojanosti… uz tebe naučih voljeti sudbinu i sva njena lica oslikana u poeziji rijeke nevraćanke… naučih roniti do dna, otkrivati zatomljene uzdahe neotvorenih pupoljaka…
osluškujem tihovanje ruža… mirisom mi šapuću, carpe diem…
Dijana Jelčić
Post je objavljen 10.07.2019. u 08:08 sati.