Marketing
Šišmiško govori vama, outsider umjetnost s mudrom porukom
Sjećam se prvih dana mojega života, već odmalena sam bio najomiljeniji među mojom braćom i sestrama u gnijezdu. Bio sam rastom najmanji, roditelji su me čuvali i ugađali mi koliko god su mogli. Njihova ljubav i briga za svaku moju želju, postepeno mi je dosadila, teško sam podnosio toliko pažnje. Jedva sam dočekao dan kada sam mogao napustiti rodno gnijezdo, smješteno u dvorcu Zlog Šate. Osjećao sam da me čeka nešto važno u životu, neki zadatak koji moram izvršiti.
Ispričati ću vam kako sam krenuo u Začaranu šumu, ogromne površine, znajući da tamo žive opasna i moćna bića. Morao sam ispitati sam sebe, otkriti kakav karakter se krije u mom 5 centimetara visokom tijelu. Vi znate za zmajeve, vještice, podmukle patuljke i druge stvorove koji žive u Začaranoj šumi, čineći zlo i muče ljude i druge žive organizme kojih se domognu. Dolazio sam pred takve nemani i zlobića i viknuo bi:
Ja sam Šišmiško, ogledajmo snagu i suprostavimo svoje kvalitete!
Nikada odgovora nije bilo, samo letimičan pogled i neman bi otišla ili bi mračnjak zatvorio vrata pred mojim nosom. Ovdje moram napomenuti da odbijam tvrdnju Faraona Marka 2. kako im nisam bio interesantan. Isto tako ne prihvaćam često rečeno da sam sada najnezanimljiviji stvor u Čarobnoj Dolini. Ne! Istina je u tome da sam tada bio zaštićen od neke Vrhovne Sile, možda i nevidljiv.
Poslije sam postao član Bande Južnih mora, plovio oceanima i raznim svijetovima, učestvovao u mnogim bitkama protiv zlih sila i osoba. Iako mi je osnovna zadaća bila briga o čistoći broda, uz sjajne suborce sam osjetio slast pobjeda.
Upoznao sam našeg vođu, Faraona Marka 2., tada malenog dječaka, upućenog u tajne moći Egipatskog križa a imao je i drugih sposobnosti.
Nadalje, tu je bila i Papiga Mica, zelena debela papiga moćnih krila i obožavateljica sladoleda od kiwija. Poznato je je da je ona vladarica zemlje Amazonije.
Istaknuti pripadnik naše grupe bio je i Mupti Expentar zvan Muptičanko, iz roda dvonožca, prvak u svim sportovima, sjajan i odan borac. Teško je bilo vjerovati da je on brat Zlog Šate (Luciusa), našeg najvećeg neprijatelja.
Gorgon nam se pridružio došavši iz udaljene galaksije, Kralj Rogatih, kakav je i on, rogat, a imao je sposobnost šikljati vatru iz nosa i trgati kanđama naše neprijatelje.
Sa nama je bio i Mistični Stožac, pogađate, izgledao je kao stožac, vladao je tajanstvenim moćima koje su mogle paralizirati svako biće, naše neprijatelje mogao je zbunjivati i tome slično.
Kada je u bila obrana ili napad zagonetnim energijama u pitanju, Mističnom Stožcu pripomagale su i dvije sfinge, naši članovi, Mama Sfinga i Beba Sfinga, obadvije vrlo stare. Znale su drevna, poluzaboravljena znanja koja, kako su pričale, potiču od odavno umrlog Boga Inga. Sfinge su bile i naši glavni liječnici, vraćale nam energiju i poticale dobro raspoloženje. Ukoliko imate kakvu tjelesnu bolest ili problem s psihom, budite kraj sfinge mjesec dana i ozdraviti će te!
U Bandi je bio i Izviđač Osac, pripadnik rase Kukaca, naš izvidnik koji je imao opasan žalac. Odlično je poznavao prolaze između svijetova, bio je glasnik našeg Faraona.
S Faraonom Markom došao je i Lutak Zvonko, tada vrlo mlad, znali smo da ga je kao sasvim maloga dobri Faraon pronašao pred svojim kućnim pragom, posvojio i odhranio. Isprva sam bio iznenađen njegovim nastupom punim drskosti, nekako je odstupao od prijateljske atmosfere koja je vladala među nama. Odmah je izjavio da je on Faraonova prva igračka te tražio da ga se zove Velikim Vezirom i poštuje kao prvog iza Marka. Nisam uočio da ima, osim arogancije, nekih istaknutijih osobina. Jednom sam zgodom, čisteći po našem prebivalištu, načuo razgovor između Sfingi i Faraona. Sfinge su govorile kako imaju saznanja da je Lutak napravljen iz drva Prastarog Hrasta na kojeg je zli patuljak Gregor bacio neku kletvu. Međutim, nikada to više nije spominjano pa je od toga ostala samo glasina.
Nakon raznih okršaja, uglavnom sa Zlim Šatom i Bandom Crnih Ikseva, nastalo je razdoblje mira, pa se Banda Južnih mora razišla.
Faraon, Lutak Zvonko, Muptičanko i ja smo ostali u Čarobnoj Dolini. Lutao sam nekoliko godina uzduž i poprijeko tražeći moju sudbinu a pomalo i zlato, bez uspjeha.
Bilo je to jedne večeri, kada sam došao do Faraongrada s namjerom da posjetim Faraona i poslušam njegov savjete. Čuo sam grozne urlike koji nisu bili u skladu s mojim poznavanjem prirode tog grada. Zaprepašten, ugledao sam Lutka Zvonka kako bičuje nekog čovjeka i govori:
- Tvoje stanje je kritično, krkane! Ti, koji greškom postojiš, pokloni se Velikom Veziru!
Ogromna promjena u ponašanju, kao i nastup Lutka, zadivila me. Požurio sam u Powerfullsku ulicu 14 gdje živi Marko i iz razgovora s njim saznao nevjerojatne događaje koji su se zbili za vrijeme kada me nije bilo. Uzbuđeno sam slušao i iz čiste navike, brisao prašinu po kući.
Narednih tjedana slijedio sam Lutka kao sjena, nije me primjećivao, a u meni je brzo raslo saznanje da napokon znam što želim biti i kome dati svoju vjernost zauvijek. Da! Želim služiti Lutku! Biti mu rob, sluga, na usluzi takvoj veličini!
Zaista vam govorim, čim ste bijedniji i ponizniji pred Premoćnim Lutkom Zvonkom, postajete veći!
nastaviti će se...
Post je objavljen 09.07.2019. u 17:35 sati.