Prepričavam kolegici kako mi je muž poslao poruku da čestitam rođendan njegovom prijatelju, a ja mu odgovaram kako uopće nemam broj od tog čovjeka, mogu mu jedino čestitati preko instagrama. Kolegica se smije i kaže:
- Dobro dok ne traži da čestitaš rođendan njegovim prijateljicama.
- Podsjeća me i na to. – odgovaram.
Sad je njoj to nešto strašno!
- Mislim ono, što ne znaš to ne smeta, ali ovak', da ti ih još prezentira! Strašno!
- Što muškarci ne mogu imati prijateljice? – zadirkujem ju. Naše svemirske razlike u pogledu na svijet me zabavljaju.
- Gle, normalne žene to ne trpe, priznam ja sam posesivna, ali… - slijedi nastavak u tom tonu.
- Ali to su i moje prijateljice, doduše upoznala sam ih preko njega. – smijem se, jer upravljam njenim asocijacijama kako mi paše. Toliko lako da se prva iskra zabave utrne.
Ona započinje svoju drugu tiradu, ali jedva ju slušam. Kad završi samo joj ubacujem floskulu:
- S prijateljima si treba biti blizak, a s neprijateljima još bliži.
Ona započinje svoju treću tiradu, ali ja ju opet jedva slušam. Na kraju me pita:
- Zar nisi ljubomorna?
- Ne. Bila sam prije. Već dugo nisam. Život je jednostavniji bez toga.
Toliko glupa tema i toliko glup razgovor da se pitam zašto sam se uopće upustila u njega. A onda se sjetim da sam jela jabuku, a dok jedem jabuku ne mogu tipkati. A kad već ionako sjedim i ništa ne radim, mogu i nju slušati. Bar će mi skrenuti misli sa nervoznog želudca.
Post je objavljen 08.07.2019. u 11:56 sati.