U posljednje vrijeme na portalima javnih medija čitam, meni „vrlo interesantne stvari“
Zgodna dama sa Splitske rive, nosi pripijenu bijelu haljinu (Nisu joj naveli ni ime, ni bračno stanje. ni adresu, a kamoli broj telefona.)
Procurili skandalozni detalji s vjenčanja godine, pale su teške riječi… (Baš me briga)
Lijepa španjolska kraljica zadivila svojim osjećajem za stil. ( Baš lijepo ,divim se)
Pjevačica iznenadila modnim odabirom, kojim bi se malo koja usudila nositi . (Svaka joj čast)
- Gradonačelnica otočkog grada: „Ljudi se ovdje ne vesele tuđoj nesreći“. (Svašta majka rodi. Reče jednom Silvije Strahimir Kranjčević : “Najgore u životu je biti učeni glupan.“ Dotičnoj je nemoralnost nesreća. Sve je po zakonu, ali ne bi li se trebalo pitati, tko je pisao zakone? Numizmatičari, lovoljubi, kradofili, pseudo domoljubi… Postavlja se pitanje kakvi su tek oni koji ih izabrabraše? Naš je narod bolji od čelnika za koje su glasovali , a „častoljubci“ o skandalima o kojima svi bruje, prozirno lažu : „Nisam upoznat.“ „ O tome ništa ne znam“. „Prvi put čujem“.“ Ne, nisam pročitao“. „ Nepoznato mi je, cijeli dan imam sastanke.“ Jedino ne lažu kad kažu: “ O tome će odlučiti premijer.“ Naravno u „demokratskom“ društvu ministri ne smiju iskazati svoje mišljenje. U totalitarizmu sve odlučuje jedan čovjek. E, bilo bi lijepo da nije upravljan, izvana i iznutra.
Onda slijede naslovi:
Raste broj mrtvih pod ruševinama zgrade.
Najveći broj osoba smrtno strada za vrijeme nesreće. „Rast“ smrtno stradalih odnosi se na pronađene prigodom razčišćavanja, traženja žrtava, dakle radi se o novim spoznajama.
Planula vila u Puli. Veliki požar gasilo je više vozila.
Ako požare gase vozila, čemu onda vatrogasci?
Slijedi:
Tko je najbogatiji?!?
Tko je najbogatiji dioničar?
A zašto ne?
Tko je u Hrvatskoj najsiromašniji?
Tko je najbolesniji?
To se zabarušuje, rekla bi gvozdenaa ledy zataškava.
U Hrvatskoj se premalo iskazuje cijeli niz hvale vrijednih humanitarnih događaja, javnih dobrotvornih akcija, koncerata, pojedinačnih i skupnih donatora, darovatelja krvi, dobrovoljnih službi i udruga, pojedinaca, koji bez naknade pokazuju svoju čovječnost, anonimnih dobrih ljudi, kojima do njihove promocije nije ni stalo. Jedan od tih čovjekoljuba je i javnosti poznati, gospodin Petar Pripuz.
Vatrogasci se od 1999.godine, u Zagrebu školuju po, prosuđuju, stručnjaci, sjajnom Programu, koji se nalazi diljem Europe pa čak i na sveučilištu u Washingtonu. Školovanje vatrogasaca je preko 60% praktična nastava, uvježbavanje. Jedan dio nastave odnosi se i na zadaće pri prometnim nesrećama. Učiti moraju u pravim uvjetima. Za to su im potrebni i automobili. I dok su drugi za „trančiranje“ starih auta htjeli zaradu, gospodin Pripuz je već na staroj lokaciji, kod bivše tvornice cementa, s odobravanjem rekao: “Dečki nema problema. Kad god hoćete, pripremit ćemo vam auta koliko trebate, osigurati slobodan prostor i nakon nastave očistiti, i pospremiti dijelove.“ Sjajno, a koliko će nas to koštati? „Ništa, želim pomoći.“ Isto se ponovilo i nakon preseljenja na novu lokaciju. Tijekom 30 godina osposobljeno je preko 3,000 vatrogasaca, za što je bilo potrebno preko 500 , ne previše oštećenih, vozila.
Doprinos je to, gospodina Petra Pripuz, operativnoj učinkovitosti vatrogasne službe, a time i dijelu Nacionalne sigurnosti.
Kao bivši Komandant Vatrogasne brigade Zagreb, Zapovjednik Ratnog zapovjedništva Vatrogasne zajednice grada Zagreba i Zagrebačke županije, Načelnik Vatrogasne škole, Načelnk Učilišta vatrogastva i civilne zaštite, Ravnatelj Učilišta vatrogastva, zaštite i spašavanja, najljepše mu zahvaljujem.
Branko Smrekar
U Brdovcu; 07.srpnja 2019.
Post je objavljen 07.07.2019. u 20:17 sati.