Marketing
14C TKO ĆE ME ŽETI? Lk 10, 1-4 (Palma, 5.10.2000.)
Čitamo da je žetva velika, a i potreba da bude požnjevena. Svi mi smo ta žetva. Živimo da budemo požnjeveni; da sve naše nekome pripadne; sve svoje nekome dadnemo. Naše znanje, talenti, ljepota i snaga - osjećamo ništa su ako nekom nisu darovani. Nema veće žalosti nego biti suvišan i neupotrijebljen, netko na kog se ne računa. I nema veće sreće nego s žarom za nekog živjeti, pregarati se i sve od sebe nekom davati. Kaležu je svrha postojanje biti ispunjen. Svijeći svijetliti. Jabuci biti ubrana. Čovjeku naći nekog tko će mu dati da mu sve svoje dadne. Frustrira nas i ponižava kad drugi žele nešto od nas, ali ne nas. Kad traže u nama sebe ali ne nas. Kome konačno ići? Kome se dati? Tko će nas žeti? "Za sebe si nas Gospodine stvorio, i nemirno je srce naše dok se ne smiri u tebi." Smisao nam je za njega biti požnjeveni. Jer njegovo smo žito, za njegove žitnice smo stvoreni. Najuzvišeniji je to naš cilj. Stoga je i naše najuzvišenije poslanje drugima to isto naviještati – biti žetalac, ili ribar ljudi.
"Molite gospodara žetve da pošalje radnike u svoju žetvu." Mi smo ti žeteoci, određeni i poslani. Svugdje kamo Isus kani doći. Njegova smo prethodnica. Po nama dolazi. Dva po dva jer misija na koju nas šalje nije privatna. Ali i zato da posvjedočimo ljubav koju naviještamo. Bez torbe i novca; bez oslonca i sigurnosti jer on nam je hrid i utočište. Kao janjce među vukove; a ne kao vukove među vukove, ne kao opasne među opasne. Kao janjce koji se ne boje svoje janjeće krhkosti, kao slabe da se njegova jakost očituje u našoj slabosti.
Post je objavljen 07.07.2019. u 12:12 sati.