Naravno da dan ne može proći onako rutinski, ko svim normalnim ljudima. Jin petak na subotu nije bio dobro, pogoršalo se oko prednje šapice u koju se očito nešto zabilo, te smo se u subotu rano ujutro zaputili veterinaru, već nas je i inače počela loviti panika od puta u srijedu. Veterinar nije uspio ništa napraviti bez sedacije, iako je Jin bio strpljiv, a ja sam ga čvrsto držao. Ovaj put sam ostao s psom cijelo vrijeme, iako mi je u jednom momentu veterinar sugerirao, ako mi nije dobro nek sjednem. Najgore je bilo to čekanje Jinovog buđenja, rečeno je bilo desetak minuta, no to se oteglo u dobrih pol sata. Onda smo po sparini hodali, ne dopuštajući psu spavanje, iako je on to želio.
Bliži se dakle odlazak za Berlin, ovaj put ranije nego ikad, al mi ne biramo termin. Sutra ujutro imam najprije podjelu svjedodžbi svom razredu, a onda konačno i zadnje nastavničko vijeće prije praznika. U utorak kontrola kod veterinara, srijedu popodne krećemo, a pakiranje standardno čeka. Do sad sam najčešće zaboravljao grickalicu za nokte, pa kupovao u dućanima "sve po 1 euro", sad ih imam nekoliko u ladici. Zanimljivo kako nokti brzo pocrne, ako je nemaš, inače možeš biti bezbrižan barem tjedan dana.
p.s.
Nisam ništa fotkao jučer, presjelo mi, pa eto dajem svježi izbor s instagrama po mojem ukusu, "mali bug ljubavi" je prevedeno nadimak instagramašice, ne da mi se tražiti kak se originalno piše.