- Danas ti je to komplicirano. – kaže muž.
- Ne kužim. Ako ti se sviđa neka ženska, priđeš joj i pozoveš ju na kavu. Što je tu komplicirano? – odgovaram.
- Samim time što si joj prvi prišao, već si izgubio. Hrvatice imaju stravično umišljeni stav, drže se jako visoko, otkantaju te u roku odmah. Ili njihove frendice. Stalno su u grupama, i čim priđeš već si pod paljbom. Te kak si se obukao, seljačina, koja ti je to fora… itd. Razgovarao sam i s Mirnom i s Mariom, oboje su potvrdili to. Zato ti se njemu niti ne da bariti, niti zvati cure na kavu, niti upoznavati nekoga novog. – objašnjava mi.
Inače, Mario je zgodan, oblikovanog tijela (vidla ja na treninzima), ima dobro plaćen posao i auto za kojim muškarci sline, inteligentan, posložen i generalno dobar lik. Za sad mu nisam našla manu. Doduše, kad se pitam, gdje je bio kad sam upoznavala svojeg muža, shvatim da je bio maloljetan balavac pa prestanem misliti u tom smjeru.
- Hmm, nemam pojma, znači u curama je problem... Pa kako si onda danas uopće itko nađe ikoga?
- Šta ja znam, mi smo se upoznali u crkvi, tamo su drugačija pravila… al poslati ću ti članak od ,Daryush Valizadeh to ti je lik koji putuje svijetom i opisuje najbolje načine uletavanja.
Pa kaže taj čovjek, najbolje šanse su ako curu izdvojite iz krda, postaju puno normalnije kad su same, ali dakako, baš to je najteži dio.
U članku se osvrće i na one preko trideset, navodi kako su puno grublje, i umjesto da usvoje neku mekšu vibru kako bi ostale konkurentne mlađima, one su samo naporne i izbjegavao ih je.
I tako se čudim kao pura dreku, gdje je nestalo ono najosnovnije. Na kompliment se uzvrati sa Hvala, a ako nešto ne želiš, kažeš, Ne, hvala. A ako lik i dalje navaljuje, onda mu tek zaprijetiš revolverom. Moram si to upamtiti za idući put kad izađem, nije baš da je neka velika vjerojatnosti da budem, ali zlu ne trebalo. Mekana vibra, širi mekanu vibru...
Ono što je međutim zabrinjavajuće, ili pozitivno, ako na to gledamo kao na priliku za otvaranje biznisa, je ovaj dio: