Često sam, pa i još kao dječak, bio u čudu. Naučili me da je Zemlja
okrugla, pa da je Ona u Sunčevom sistemu. I nije tome bio kraj. U raznim
časopisima mojih mladih dana nalazim članke o Svemiru, galaksijama,
zvijezdama. Kasnije sam čuo i za 'crne rupe'. Nedavno me impresionirala
energetska osovina koja prolazi kroz centar naše galaksije okomito na
njenu rotaciju.
Od malih sam se nogu pitao gdje je svemu tome kraj, jer uvijek ima dalje.
Bio sam misaoni klinac. Nisam prihvaćao što mi se kaže, već provjeravao
svojim spoznajama.
Radeći tako shvatio sam da razmišljam i time stvaram svoju sliku
svijeta. Nije se to desilo 'preko noći'. Slagao sam mozaik 'Istine' po
sebi. Znam da mnogi tako rade.
Slažući taj mozaik uvidio sam da ni tome kraja nema.
U školsko doba sam volio razmišljati o strukturama materije. Vidio sam
veliki značaj energije koja je poput medija na kojem materija jest
takova; svemir jest takav.
Bilo je nešto što me stalno zvalo i vodilo novim viđenjima.
Baratao sam pojmom 'kraj', a da nisam svijestan bio koliko olako sam ga
prihvatio. A što je to kraj?
Kažu da sve ima kraj. Dan i noć imaju kraj, san ima kraj, put ima kraj,
livade, šume, rijeke, a kažu da i život ima kraj. Ne bi ja to, samo
tako, 'preko koljena' prihvatio.
Ako bi to samo tako prihvatio, potencirao bi u sebi mentalni konflikt.
Ako odustanem od traženja Istine, povrijedio bih sebe i onoga brižnika
koji me vodi putevima ljepota živora.
Pa što onda.? Nastavljam istraživati.
Što je to onda kraj? Dugo sam u svemu tome ispuštao jedan važan
činbenik. Vidio sam objekt u 'stvarnosti' i prosuđivao osnovom znanja i
razmišljanja. Ispuštao sam iz vida sebe; onoga što gleda svojim načinom,
ima neko 'znanje', a i svoj način razmišljanja. I sve se ruši ko kula
od karata. No, je li to baš tako?
Počeo sam gledati šire. Ne, ne ću se sada izgubiti. Uz mene je Onaj koji
me vodi ispruženom rukom Istine. Kako to znam? Ta On me vodio
odgovorima na sva ona dječačka pitanja o kraju i beskraju.On je taj
koji me drži i snage daje na tome putu. I ne da vjerujem da postoji,
nego ga na svoj način vidim. Osjećam njegovu blagost i dobrotu.
A što je sa svim onim dječačkim pitanjima i odgovorima? Sve je u
najboljem redu. Neke konačne odgovore tada i ne bi razumio. Ta konačni
odgovori, kao kraj i beskraj su stvar svijesti ili, da kažem, širine
gledanja. A dokle ta širina gledanja ide ? Vidite li; da se ne ponavljam.
Ha, radost i sreća neka Vas prate.
Voli Vas Mladen ...:)
Post je objavljen 27.06.2019. u 20:55 sati.