Svi imamo osjećaj slobodne volje , odnosno osjećaj da smo u određenoj situaciji mogli odlučiti drugačije. Npr., sada imate osjećaj da ste izabrali čitati ovaj tekst i da u svakom trenutku možete izabrati prestati s čitanjem. No, je li to uistinu tako? Osjećaj slobodne volje je stvaran, međutim sama slobodna volja je iluzija, iluzija koja nam je potrebna da bi mogli funkcionirati, ali ipak samo iluzija.
Da bi imali stvarnu slobodnu volju trebali bi imati spoznaju o svim faktorima koji utječu na našu odluku i imati kontrolu nad svima njima (poput utjecaja okoliša, utjecaja drugih ljudi, utjecaja prošlih iskustava, genetske predodređenosti itd.), a to nemamo, niti je to moguće, ili možda jest? No, iako nemate kontrolu nad tim faktorima koji determiniraju vaše sklonosti ipak na kraju imate potpunu kontrolu odlučiti hoćete li i dalje čitati ovaj tekst ili ne, zar ne?
Kada birate dalje čitati to je zato što imate želju dalje čitati, a kada birate dalje ne čitati to je zato jer imate želju dalje ne čitati. Međutim, imamo li kontrolu nad željom, odnosno nad željama? Rekli biste da imamo, zar ne? Mijenjamo želje kako hoćemo, zar ne? No, imamo li uistinu kontrolu nad željama?
Ako izaberete dalje ne čitati ovaj tekst to znači da je ta želja u tom trenutku jača od želje da ga čitate, jer kad ne bi bila čitali bi i dalje jer bi tada ta želja bila jača. Stvar je u tome da ne možemo ne željeti, pokušajte nešto ne željeti, to je nemoguće, jednu želju morate zamijeniti drugom. Da biste nešto ne željeli morate željeti da to ne želite. Ne možemo kontrolirati želje jer uvijek postupamo po njima, želje kontroliraju nas.
Zašto biramo ovo, a ne ono? Zato što imamo želju izabrati ovo, a ne ono. Želja bira umjesto nas. Ne možemo izabrati što ćemo željeti kao što ne možemo izabrati koga ćemo voljeti. Za sve što činimo ili ne činimo postoje dva razloga: da to želimo ili da smo na to prisiljeni. Kad smo na to prisiljeni nemamo slobodnu volju, a kada to želimo također nemamo slobodnu volju jer nas želja na to tjera, odnosno i želja je oblik prisile.
Kad bismo mogli prestati željeti, a da to pritom ne želimo imali bi stvarnu slobodnu volju, ali dok god smo robovi želja slobodna volja je samo iluzija, još jedna laž u koju moramo vjerovati da bi mogli funkcionirati ovako kako funkcioniramo. Bi li bez želja funkcionirali drugačije? Je li moguće živjeti bez želja? Znate li nekog tko je dosegao tu nirvanu, nekoga tko ima istinsku slobodnu volju? Ako znate, kako netko takav to može demonstrirati, pa da to možete znati, a da se pritom ne povodi željom da to demonstrira?