Došao mi je u san, kao ruka koja me drži za ruku. Osjetila sam u snu beskrajnu sreću. A onda smo se sreli. I rekla sam mu za san. "Jesam li ja taj?" , pitao je. Uzeo me za ruku. Osjetila sam beskrajnu sreću. Ne znam što sam odgovorila, ali provela sam najromantičnije veče u svom životu. To veče je rekao da me nikome ne da.
Pri drugom susretu ronio je i ljubio mi noge. To može samo onaj koji zna da voli.
Još 1 čudan susret bez lijepih riječi i uslijedio je kraj. Dogodilo se nekoliko nesporazuma, valjda je tako trebalo biti.
8 mjeseci smo bili svak na svojoj strani. Zbog njega sam se dobrano napatila i lajkala sam prvog koji mi se svidio, što dalje to bolje. Moja podsvijest je željela da tog drugog nikad ne sretnem; želja mi se ispunila.
Igrom slučaja, jučer sam bila 4 h u njegovom zagrljaju obasuta poljupcima. Život je priredio za nas iznenađenje. Zbunjena sam, sretna...
Poljupci su postali topliji, zagrljaji nježniji, osmijesi iskreniji...
Pri prvom susretu željela sam SVE, i to odmah, da nadoknadim sve što sam propustila u životu. Sada isto želim SVE, al mu dajem prostora da diše.
Malo sam nemirna, malo zbunjena, ponovno me izbacio iz kolisijeka. Znam i osjećam i vjerujem...
Post je objavljen 22.06.2019. u 23:31 sati.