Kad pribirem dan puno je emocija u meni. Toliko događaja naročito kad ti mali
znaci pažnje male djece iznenadno uljepšaju trenutak. Taj trenutak navodi neki novi.
Ostaje zapamćen ipak najveći pokloni smo mi jedni drugima. To je bit postojanja.
Neopisivo je lijepo biti s njima, igrati se i slično. Učiti ih nove stvari i pričati otvarati im
kroz život nove vidike.
Dok ti im se neprimjetno kroz igru, njima zabavnu približiš. I postaješ im još bliži.
U igri s njima mostove rušiš te tako gradiš nove ceste, kule i čvrste stijene. Oni puni entuzijazma
prihvate zabavu i oduševljeni se podruže tako od radosti žele ti nešto lijepo njihovo darovati.
To su srećice prave... jednostavne, spontane i puni empatije kao i ljubavi. Djeca vole a njima
malo treba. Samo komadić srca kao djelić sebe, dio plavog od neba.
Male stvari zauzmu najviše mjesta... i onda shvatiš da su te male zapravo velike.
To je bit...
Post je objavljen 22.06.2019. u 15:45 sati.