Daklem, prije nešto više od četiri godine, dobijem mail u kojem Mela izražava želju da se nađemo na kavi.
A u materinu !
Meni mrak na oči.
Nazovem Random Hearta i kažem:
- E, čuj ovo ... ona što radi čestitke hoće da se upoznamo.
- Pa baš super, veli on, napravi joj jednu sliku sa srcem i pokloni joj u moje ime.
- Ma daj, nemoj me zahebavat ! Ne da mi se palamudit tamo s nekom babom. Što ću s njom ???
- Što si tako divlja! Odi lijepo i upoznaj se sa ženom. Možda ispadne super.
- A moš si mislit ... ko da imam vremena sjediti na kavama bez veze! Di je baš mene našla ...
- Ajd ne davi, nego lijepo odi.
- Hm ... dobro ... al samo tebi za ljubav ...
I, najozbiljnije, ta "baba" je ispala super osoba i od tada, pa do danas, gotovo smo nerazdvojne.
Kad bi postojala mogućnost da se uopće ne razdvajamo, to bi bilo idealno.
I eto, ako je moje, skoro dvanaestgodišnje bloganje, urodilo nečim posebnim, to je, svakako, ovo prijateljstvo.
Osim što smo odradile vrhunsku avanturu Dalmacija, a tu se zahvaljujem svim blogerima koji su je učinili još posebnijom, naše putršestvije su se nastavile po Istri, a u budućnosti, tko zna ...
Draga moja, ti koja me u mobitelu imaš memoriranu kao "Zvonka blogerica", hvala ti na svom vremenu koje si mi posvetila.
Puno te volim.